CRVENA RUDBEKIJA ( Echinacea purpurea )

Ovu Echinaceu purpureu snimih u svom eko vrtu u Hrvatskom zagorju! Lakky

CRVENA RUDBEKIJA ( Echinacea purpurea )
U hladnim danima godine, naš je imunološki sustav pomalo oslabljen, a organizam skloniji različitim vrstama infekcija, viroza i prehlada.


Za tu svrhu preparati Echinaceje tj rudbekije, u ljekarnama su veoma traženi. Naziv Echinacea potječe od grčke riječi «Echinos» što znači jež, jer sjemena glavica ove biljke ima sitne zupce, izgledom podsjeća na ježa, pa joj otuda i ime.

Ehinacea je stotinama godina korištena kao biljni lijek u Americi, a nešto kasnije su njena ljekovita djelovanja potvrđena i prihvaćena i u Evropi.

Biljka se može koristiti nanošenjem na kožu izvana, ali i interno, znači unošenjem u organizam. Indijanska plemena su se liječili od ugriza zmija i otrovnih insekata na takav način sto su na mjesta ugriza, nakon isisavanja otrova, stavljali sažvakane listove i korijen rudbekije.

Ehinacea se danas najviše koristi kao sredstvo koje pojačava naš imunološki sustav, i na taj način pomaže organizmu da se obrani od napad brojnih uzročnika bolesti, a to su bakterije, virusi i gljivice.

Način djelovanja rudbekije je taj, da povećava takozvanu nespecifičnu obranu tijela. To znači da se ne stvaraju antitijela ciljano protiv uzročnika neke bolesti, što je slučaj kod cijepljenja, već se pojačava obrambeni odgovor protiv svih elemenata, koje naš organizam prepoznaje kao strane i nepoželjne.

Kemijska analiza sastava ove biljke potvrđuje prisutnost određenih kemijskih spojeva zaslužnih za ovakvo djelovanje. To su, prije svega ehinacein B i ehinakozid, koji potiču stvaranje antitijela, te arabinogalaktan koji potiče obrambene stanice da uništavaju štetne mikroorganizme.
Stoga se preparati ehinaceje svakako mogu preporučiti kao zaštita od «napada» bakterija i virusa na gornje dišne putove. Ovi pripravci mogu pomoći da se spriječi nastanak, ali i ublaži intenzitet već nastalih bolesti, kao što su:
- gripa,
- prehlada,
- upala grla,
- kašalj…
Poznato je i ljekovito i zaštitno djelovanje ehinacee na kožu. Naime, određeni kemijski spojevi prisutni u ekstraktu ove biljke imaju zaštitno djelovanje na vlakna kolagena, važnog građevnog elementa kože. Osim toga, sprječavaju nastanak jednog enzima, koji izlučuju stanice bakterija, a koji uništava strukture u koži koje služe kao prepreka ulasku bakterija u okolna tkiva.

Ehinacea je vrijedna pomoć kod liječenja
- čireva na koži,
- površinskih rana i
- ogrebotina.
Ljekoviti sastojci djeluju i direktno na vezivno tkivo, stimuliraju stanice odgovorne za
stvaranje kolagena, regeneriraju vezivno tkivo i ublažuju upalni proces.

Ispitivanja su pokazala da ova biljka stimulira proizvodnju novih stanica imunološkog sustava direktno u koštanoj srži. Vjeruje se da bi to moglo biti od velike pomoći osobama koje se kemoterapijom liječe od teških bolesti, te se kao posljedica takvog liječenja pojavila leukopenija, odnosno smanjen broj bijelih krvnih zrnaca.

Kada se govori o ehinacei, vrlo je važno naglasiti da je ona za većinu ljudi učinkovit i neškodljiv biljni lijek.

Međutim, postoje osobe koje pripravke na bazi ove biljke ne smiju uzimati, jer povećanje aktivnosti obrambenog sustava pa može pogoršati stanje njihovog organizma, i tijek bolesti. To su osobe koje boluju od autoimunih bolesti, tuberkuloze, leukemije, kolagenoze, multiple skleroze, AIDS-a i sl.




CRVENA RUDBEKIJA
( Echinacea purpurea )

Botaničke osobine

Echinacea angustifolia (narrow leaved coneflower)
Echinacea pallida (pale purple coneflower)
Echinacea purpurea (purple coneflower)
Familija Asteracea (Compositae)



Devet vrsta je endemicno za prerije Sjeverne Amerike ali se samo dve komercijalno uzgajaju. Za ekstrakciju se koristi osušen korijen i rizom E. angustifolia i E. purpurea kao i list.


Povijest, primjena i rezultati kod liječenja

Cijela biljka a posebno korijen ehinaceje je visoko cijenjen kao nespecifični imuno stimulator, kod liječenja upalnih procesa i kao pomoć kod povrede tkiva.
U narodu je visoko cijenjena kao lijek protiv različitih infekcija, za tretman otrovnih ujeda zmija i insekata, za ublažavanje malignih stanja i zbog svojstava u liječenju povreda. Danas se koristi posebno za povećanje otpornosti na infekcije.

Ehinacea je jedna od najvažnijih biljaka koju su za liječenje koristili i koriste severnoamerički Indijanci. Šire priznanje farmaceuta je dobila u drugoj polovini 19-og stoljeća kada se na trzištu pojavio čudesni lijek «Meyer`s Blood Purifier» (Mejerov čistac krvi) baziran na E. angustifolia. Tinktura ehinaceje je postala veoma popularan biljni lijek i od 1916-e korijenje E. angustifolia i E. pallida postaje oficinalna u američkoj farmakopeji gdje ostaje do 1950-e.
U Evropi, ehinacea nije postigla šire priznanje sve do pocetka 20-og vijeka. U narednim godinama u homeopatiji postaje važna E. angustifolia. Tokom 1930-ih godina nije se moglo nabaviti sjeme E. angustifolia a E. purpurea zauzima jednak status sa njom. Ehinacea je široko istraživana u Njemačkoj tokom 1950-ih gde je, danas, našla svoje mjesto u službenoj medicini (dostupno je preko 250 proizvoda koji sadrže ehinaceu kao sastojak).

Iz ekstrakta ehinaceje izolirano je puno kemijskih sastojaka. Imuno stimulatorni utjecaj je pripisivan, u različitim periodima, ehinakozidu (derivat kafeinske kiseline), polisaharidima i alkilamidima. Novije kombinacije su odgovorne za pojavu peckanja na jeziku tokom primjene ekstrakta (posebno zbog prisustva korijena E. angustifolia). Ehinaceja je raspoloživa u raznim formama> od tableta, preko kapi do cajeva; ima karakterističan miris; preporučuje se za ojačavanje imuniteta organizma i tretman bolesti dišnih puteva. Krema od ehinaceje je dobra za mnoge vrste kožnih bolesti, uključujući i psorijazu.

Važno je pomenuti da djelovanje ehinaceje postaje slabije ako se uzima duže vrijeme.
Preporučljivo je da se uzima 6-8 tjedana.

Ehinaceja se, znači, može koristiti nanošenjem na kožu i unošenjem u organizam. Takva primjena je zabilježena kod indijanskih plemena, koja su je koristila kao lijek kod ugriza zmija i uboda otrovnih insekata. Oboljeli je tada listove i korijen ove biljke žvakao, a na mjesto ugriza je, nakon isisavanja otrova, nanošena smjesa usitnjenih listova i korijena.
H.P. Meyers, putujuci vidar sa kraja 19-og vijeka, tvrdio je da ona ijeci sve bolesti od ujeda zmije do raka. Čak je bio dobrovoljac za ujede zmije zvečarke (rattlesnake) koristeći samo ehinaceu za tretman da bi ubijedio dva poznata liječnika u njen ljekoviti potencijal. Iako skeptični, uskoro su bili ubjedjeni u izuzetnu učinkovitost ehinaceje te su počeli proizvodnju preparata za tržište.
Sa otkrićem i popularizacijom antibiotika ehinaceJa je gurnuta u zapećak ali sa suvremenim saznanjima o manjkavosti antibiotika ponovo doživljava povratak.

Fiziološki aspekti djelovanja

Jedan od najbolje proučenih puteva dijelovanja ehinacee je uticaj na «prvu liniju» odbrane našeg organizma – sistem hijaluronidaze. Hijaluronska kiselina, nađena u gradivnoj materiji vezivnog tkiva, je veoma efikasna prepreka za infekcije. Kada mikroorganizmi proizvedu svoje enzime tokom infekcije oni dijeluju na hijaluronsku kiselinu. Vezivno tkivo postaje manje viskozno, dozvoljavajući patogenim stafilokokama i streptokokama prodor. Istraživanja pokazuju da ehinacea spriječava ove enzime da rastvore hijaluronsku kiselinu. Malo patogenih klica tada može da prodre u intersticijalno (međućelijsko) tkivo te je tijelo zaštićeno čak i kod prisustva izazivača bolesti (npr. groznice i nazeba). Ovdje biljka reagira tako što «zatvara» jedan od najvažnijih puteva infekcije odn. nastajanja bolesnog stanja. Ne samo da ova biljka sprečava smanjenje viskoznosti hijaluronske kiseline nego i stimuliše regeneraciju vezivnih tkiva.

E.Koch i H.Uebel (1953) našli su u biološkim pretragama da zamorčići (guinea pig) tretirani subkutanim (potkoznim) injekcijama preparata ehinacee i, potom, izloženi streptokoknim infekcijama pokazuju otpornost na bakterije uporedjeni sa kontrolnom grupom životinja.

Istraživanja pokazuju da ehinacea posjeduje antibiotsku i antivirusnu moć.

Ima sposobnost da aktivira makrofage, velike ćelije koje apsorbuju strane materije, kakve su npr. bakterije.
Na nešto složenijem nivou ehinacea aktivira makrofage (možda, T-celije imunog sustava) koji uništavaju kancerozne ćelije. Ovo djelovanje povisuje nivo fagocitoze: posreduje u aktiviranju neutrofila, monocita, eozinofila i B-limfocita.
Sliedeći način na koji ehinacea podiže odbrambenu moć našeg organizma je sposobnost stimulacije proizvodnje interferona.

Tekst D. Kovačevića za Domaću biljnu ljekarnu pripremio lakky63@gmail.com, 10.05. 2008