PROSTATA I BOLESTI PROSTATE

PROSTATA I BOLESTI PROSTATE

Uvod
Bolesti žlijezde prostate su davno poznate. O poremećaju lu­čenja mokraće kod muškaraca još je pisao Hippokrates kao i rimski liječnik Galenus. Bolesti prostate mogu se pojaviti kod muškaraca u bilo kojoj dobi. Akutni i kronični prostatitis naj­češći je kod muškaraca mlađe i zrelije životne dobi, a adenom i rak prostate kod starijih muškaraca.

Bolesti prostate zadaju bolesnicima mnogo briga, smetaju im u poslu i kompliciraju im život. Upala prostate (prostatitis) mo­že znatno poremetiti funkcije vezane za mušku fertilnost (plodnost), tj. sposobnost produženja svog roda.

Prema nekim podacima učestalost prostatitisa posljednjih de­cenija povećala se gotovo dvostruko, a sada od te bolesti boluje gotovo polovina svih muškaraca u dobi od 20 do 50 godina. Čak se može tvrditi da, zbog slabo izraženih početnih simpto­ma prostatitisa, ima znatno više oboljelih nego onih koji su zat­ražili pomoć liječnika. Drugi razlog takvom stanju stvari je uv­riježeno mišljenje da je prostatitis posljedica infekcije prostate pa se bolesnici lažno nadaju da će se izliječiti adekvatnim antibakterijskim preparatima, odnosno da će problemi s prostatom nestati sami od sebe.

U posljednjim decenijima postignuti su veliki uspjesi u dijag­nosticiranju i liječenju bolesti prostate. Međutim da bi se oni ostvarili potrebno je da se bolesnik na vrijeme obrati liječniku.
Što to ranije bude učinjeno sigurniji će biti pozitivan ishod liječenja. Neuspjesi u liječenju bolesti prostate, u pravilu su vezani za prekasno traženje pomoći liječnika ili bezuspješne pokušaje bolesnika da ubrzaju proces liječenja.

U ovoj knjizi daju se objašnjenja vezana za najčešću bolest prostate - kronični prostatitis i neke komplikacije uz njega. Bit će govora o kliničkim simptomima te bolesti, njenom dijagnosticiranju i liječenju. Glavni cilj ove knjige je da čitatelj dobije preporuke o preventivi prostatitisa: mjerama za održavanje fi­zičkog tonusa, jačanju i čeličenju organizma te povećanju nje­gove opće sposobnosti da se odupre infekcijama. U knjizi se ta­kođer daju savjeti vezani za racionalnu prehranu te niz po­sebnih mjera za sprječavanje konkretnih bolesti.

Knjiga PRO­STATITIS - akutni i kronični - je kao i sve knjige iz ove serije zapravo kućni liječnik, koja može koristiti svakoj obitelji. U njoj se nalaze i stručni savjeti za liječnike koji se bave praksom.

Ova knjiga nije medicinski udžbenik. Svi savjeti u njoj trebaju biti usuglašene s vašim liječnikom.

1. BOLESTI PROSTATE
Anatomija i funkcije prostate
Prije nego što počnemo govoriti o bolestima prostate, upoz­nat ćemo se s njenom građom i funkcijama.

Prostata je jedna od žlijezdi muškog spolnog aparata. Ona je neparni žljezdano-mišićni organ, a sastoji se od velikog broja malih žlijezdi (oko 50). Prostata je usko vezana za mokraćne or­gane - mokraćni mjehur i mokraćnu cijev (uretru). Nalazi se u donjem dijelu šupljine male zdjelice ispod mokraćnog mjehura; straga priliježe uz rektum, a sprijeda uz karlične kosti.

U cjelini prostata ima oblik kestena. Sastoji se od uskog vrha okrenutog nadolje prema urogenitalnoj dijafragmi, i široke baze s udubljenom površinom, okrenute u pravcu mokraćnog mje­hura. Ležeći kraj dna i vrata mokraćnog mjehura zahvaća počet­ni (prostatički) dio uretre i sjemenog ištrcajnog voda. U tom di­jelu počinju male žlijezde od kojih se sastoji prostata.

U poprečnom pravcu dužina prostate iznosi oko 4 cm, a u uz­dužnom 3 cm; debljina - 2 cm; prosječna težina - 20 g. Veličina i težina se mijenjaju sa životnom dobi. Kod djece je prostata mala, a kod muškaraca starije dobi može dostići veličinu kokošjeg ja­jeta. Potpuno se razvije u dobi od 16 do 17 godina.

Fiziološka uloga prostate je vrlo različita i odnosi se kako na realizaciju različitih reprodukcijskih funkcija (stvaranje najvažnijih stanica i hormona za muški organizam), tako i na zadrža­vanje mokraće, odnosno normalno lučenje mokraće. Funkcije prostate su usko vezane za rad testisa, hipofize, nadbubrežnih žlijezdi i štitne žlijezde. Postoji vanjska (ekskretorna) i unutar­nja (inkretorna) funkcija prostate.

Vanjska funkcija prostate sastoji se u stvaranju sekreta (soka prostate) koji nakon ejakulacije razrjeđuje spermu i osigurava pokretljivost spermatozoida jer sadrži fruktozu i cinkov citrat. Sekret se iz organizma izlučuje preko mokraćne cijevi. Pod utje­cajem soka prostate ubrzava se kretanje spermatozoida, koje može dosta dugo trajati. Eksperimentalno je utvrđeno da pokretljivost spermatozoida u fiziološkoj otopini prestaje kroz tri sata, a u soku prostate kroz 24 sata. Sluznica ili žljezdani epitel izlučuje sok prostate koja se putem kanalića izbacuje u sjemene vrećice u kojima se zajedno sa stanicama sjemena, spermatozoi­dima, formira definitivna sperma. Sjeme se u trenutku ejakula­cije uslijed kontrakcije mišića koji su smješteni u bazi zdjelice izbacuje u vanjsku sredinu, odnosno u spolne organe žene.

Prostata je vrlo dobro snabdjevena arterijskom krvlju a oko nje se nalaze i izraženi spletovi venske krvi te razvijeni snopovi živčanih vlakana zbog kojih se, kod patoloških stanja prostate, javljaju vrlo izražene subjektivne tegobe. Kod bolesti prostate, a naročito upala, sastav sekreta se mijenja kvalitativno i kvantita­tivno. To uzrokuje poremećaj sposobnosti ejakulata za oplodnju jer se smanjuje njegov obujam, količina i pokretljivost spermato­zoida u njemu. Isto se to događa i kod urođene ili stečene insuficijencije prostate. Prestanak sekrecije ove žlijezde neizbježno do­vodi do gubitka sposobnosti oplodnje.

Unutarnja funkcija prostate sastoji se u tome da hormoni koje ona izlučuje, dolaze u krv i djeluju na cijeli organizam. Prostata također stvara prostaglandine - tvari koje sudjeluju u izmjeni bjelančevina i ugljkohidrata, održavanju tonusa glatkih mišića (pa tako i same prostate), kao i normalnom funkcioniranju me­hanizma erekcije. Poremećaji u radu unutarnje funkcije mogu dovesti do teških nervnih i psihičkih smetnji.

Kod nepravilnog rada prostate dolazi do smanjenja općeg tonusa organizma i os­novne izmjene tvari, bradikardije (usporenog rada srca) i hipotonije (smanjenog krvnog tlaka u arterijama). Muškarci s po­remećenim radom prostate su melankolični i neurastenični. Oni su skloni kardiovaskularnim poremećajima, poremećajima rit­ma srca, otežanom disanju i stenokardiji (bolovima u predjelu srca).

Iskustva iz uroloških ambulanti govore da od upale prostate najčešće oboljevaju mladi ljudi u životnoj dobi pune radne i reproduktivne sposobnosti, koji su najčešće profesionalno veza­ni za sjedenje, vožnju, trešnju prilikom rada te vozači bicikla i motora posebno u nepovoljnim atmosferskim prilikama.

Ponekad bolesnici, koji boluju od prostatitisa, jednostavno smat­raju da je on nastao kao posljedica infekcije prostate. Ta se zab­luda baš i ne bazira bez ikakvog razloga. Pedesetih godina XX stoljeća u urologiji je prevladavalo mišljenje da je prostatitis infekcijska bolest. To je bilo pogrešno. Mikrobna komponenta je sekundarna. Ona se pridružuje već postojećim nebakterijskim strukturnim promjenama na žlijezdi, koje, osim što predstavlja­ju početnu fazu bolesti, također bitno djeluju na njezin daljnji tok. Praksa je dokazala da je pristup bio pogrešan.

AKUTNI PROSTATIS I APCES PROSTATE

Prostatitis je upala prostate. Kada u prostatu prodire infekci­ja, dolazi do akutne upale. U tu žlijezdu bakterije mogu dospje­ti kako iz organa koji se nalaze u neposrednoj blizini (uretre, mokraćnog mjehura, izraslina testisa, samog testisa), tako i iz udaljenijih žarišta infekcije (bolesnih zubi, upale krajnika, gnoj­ne upale ušiju, kože itd.).

Pojavu prostatitisa mogu pospješiti zastoji u žlijezdi, hiperemija (povećana količina krvi) venoznog spleta prostate zbog seksualnih nastranosti, zatvora, prevelikog hlađenja, trauma (kao što su preduga vožnja motociklom, predugo jahanje), nepravil­ne ishrane, slabog općeg stanja organizma.

Na prostatu i uretru negativno utječu aldehidi - nusprodukti raspada alkohola u organizmu. Aldehidi, koji dospiju iz želučano-crijevnog trakta u krv, a iz nje u mokraću, nadražuju sluzni­cu stražnje uretre.

Isto tako nadražujuće djelovanje imaju i neki ljuti začini u jeli­ma, koji sadrže eterična ulja.
Kada dospiju u krv i mokraću, ta­kođer negativno utječu na prostatu. Isti učinak imaju i dimljeni proizvodi.

Zatvori stolice su jedan od glavnih uzroka poremećaja krvo­toka u prostati.
Razvoj upalnog procesa pospješuju i neki profesionalni fakto­ri. To je prije svega posao pri kojem se najviše sjedi i koji dovodi do zastoja u organima male zdjelice. Posebno vrlo negativno utječe dugotrajno sjedenje uz istovremeno truckanje (npr. Kod profesionalnih vozača tehničkih vozila). To izaziva pritjecanje krvi i limfe u organe zdjelice i pospješuje razvoj prostatitisa.

Simptomi akutnog prostatitisa su vrlo različiti i jako zavise o uzrocima koji su izazvali bolest. Najčešće je za početak bolesti karakteristična visoka temperatura, drhtavica, bolovi u perineumu (međici), križima, spolnim organima, gornjim dijelovima bedara.

Bolovi se mogu proširiti na područje iznad stidne kosti i donjeg dijela trbuha. Bolest je obično praćena poremećajem u izlučivanju mokraće, učestalim i bolnim mokrenjem. Može se dogoditi i potpuno zadržavanje mokraće izazvano oteklinom prostate.

Dakle početak akutne upale prostate manifestira se iz­raženim smetnjama kod mokrenja, počevši od blagog pecka­nja pa sve do bolnog mokrenja i potpunog zastoja u mokrenju. Nadalje javlja se opća slabost i bezvoljnost oboljelog. Jutarnje mokrenje je otežano i javlja se sluz koja se cijedi prije i nakon mokrenja, a najčešće prilikom pražnjenja stolice.

Povišeni tr­bušni tlak, koji potiskuje stolicu istovremeno istiskuje nakuplje­ni prostatični sekret koji izlazi kroz mokraćni kanal, najčešće zamućen, za razliku od bistrog izgleda uobičajenog sekreta po­moćnih spolnih žlijezda. Bolest dovodi do gubitka potencije, gubitka erekcije ili do preuranjenih, bolnih i oskudnih ejakulacija dok se u spermi mogu vidjeti tragovi krvi.

Učestalo i oteža­no mokrenje rezultat je upale otoka žlijezde koji se prenosi na sluznicu zadnjeg dijela mokraćne cijevi a samo upalno poveća­nje žlijezde izdužuje i sužava sam mokraćni kanal pa je protok urina otežan.

Ovakvo izduživanje i sužavanje mokraćnog kana­la izaziva bol, peckanje, žarenje i si. Akutna upala prostate čes­to dovodi do apscesa prostate, većeg gnojnog žarišta, što može uzrokovati potpuni zastoj urina jer pritisak koji tako stvoreni gnojni otok vrši na mokraćnu cijev, koja je još tanja i izduženija, u potpunosti onemogućava prolaz mokraće. Infekcija urinarnih putova može se proširiti na cijeli dio mokraćnog sustava što izaziva dodatne bolove praćene visokim temperaturama ***

Što se poduzima kod akutnog prostatitisa i što se preporu­čuje?
Ponajprije treba sniziti visoku temperaturu, zatim mirovati u krevetu, uzimati sredstva protiv bolova, antispazmatična i antibakterijska sredstva; koristiti tople postupke kao što su mikroklistiri ili tople sjedeće kupke. Često se propisuju sredstva za lu­čenje mokraće i sredstva za čišćenje kako bi se olakšao prolaz stolice jer naprezanje, koje prati taj proces, može izazvati bol. Ako bolesnik ne može mokriti, onda treba koristiti kateter.

Pacijent treba izbjegavati stanja koja dovode do prekomjer­nog zastoja krvi u prostati odnosno u venskom spletu krvnih žila oko prostate. To su prekomjerno sjedenje, duga vožnja au­tomobilom, motorom ili biciklom, konzumiranje žestokih alko­holnih pića, jela sa jakim začinima, suhomesnati proizvodi.

Učestalost i trajanje spolnih odnosa treba zadržati na nivou uobičajenih navika s tim da naglašavam da seksualne odnose treba svakako prakticirati. Suzdržavanje od spolnih odnosa mo­že biti veoma štetno jer je redovno pražnjenje prostate uvjet za ozdravljenje. Nagomilavanje prostatičnog sadržaja još više po­goršava upalu.

Kod akutne upale prostate preporučuje se blaga rekreativna aktivnost koja podrazumijeva šetnje i bavljenje ne izrazito teš­kim sportovima. Lagano trčanje, plivanje, stolni tenis i si. Ukoli­ko je upala praćena visokom temperaturom treba se suzdržati od bilo kakve aktivnosti jer je smanjenje temperature primaran zadatak.

U večernjim satima prije odlaska na spavanje poželjno je sje­diti u kadi u toploj vodi ili sjediti na termoforu grijući donji dio zdjelice, u predjelu međice. Potrebno je piti što više tekućine ra­di obilnog mokrenja i "ispiranja" mokraćnih puteva kako bi se eliminirale bakterije koje su se nastanile u mokraćnom kanalu.

Također je poželjna ishrana bogata vitaminima i to iz grupe B i E, vitamin A i karotin, minerali (cink, magnezij i si.), te uopće temperaturama hrana koja se sastoji od celuloze a koja utječe na reguliranje sto­lice, što je vrlo bitno za tok bolesti. Pretjerana upotreba jakih za­čina, žestokih alkoholnih pića i gaziranih napitaka, te jake crne kave i čajeva, čiji se nusprodukti izlučuju putem mokraćnih pu­tova, nadražuju sluznicu i pospješuju razvoj infekcije. Ako mo­rate putovati radite povremene odmore koje iskoristite za raz­gibavanje i svakako za uriniranje. Nemojte zadržavati mokraću duže vrijeme jer se stvara pritisak koji smanjuje protok venske krvi što pospješuje razvoj bolesti. Pijenje čajeva koji sadrže ak­tivne biljne ekstrakte, tanine, pozitivno djeluju na samu prosta­tu. Ovo navodim u slučaju da vas te smetnje zateknu tamo gdje ne možete odmah dobiti pomoć liječnika (na turističkom izletu, u ekspediciji).

Vrlo je važno da se bolesnici s akutnim prostatitisom što prije obrate liječniku i da se pridržavaju svih njegovih uputa. Ako se bolesnik ne javi odmah liječniku ili se ne pridržava uputa za li­ječenje, akutni prostatitis može prijeći u kronični.

Apsces (gnojna upala) prostate je skupljanje gnoja u određe­nim dijelovima prostate. Bolest počinje akutno, brzo se razvija i ima težak tok. Ponekad bolesti prethodi slabost, drhtavica, neznatno povišena temperatura, otežano i bolno mokrenje. Može doći do iznenadnog zadržavanja mokraće. Često dolazi do pulsirajuće boli u rektumu i perineumu. Pri tome bolesnik ima bol­ne potrebe za lučenjem mokraće, koje sam ne može izvesti.
Kod navedenih simptoma treba odmah otići liječniku jer, u pravilu, apsces prostate zahtjeva kiruršku intervenciju. No do­gađa se i spontano otvaranje apscesa. U tom slučaju u uretru pri mokrenju najprije ide mutna gnojna mokraća s jakim i nep­rijatnim mirisom. Zatim se količina gnoja u mokraći smanjuje i uz pravilno konzervativno liječenje dolazi do ozdravljenja. U slučaju da apsces otvori u rektum, sluz i gnoj izlaze sa stolicom. Jačina kliničkih simptoma se smanjuje i dolazi do poboljšanja općeg stanja bolesnika. Nakon kirurške intervencije kao i nakon spontanog otvaranja apscesa, potrebno je konzervativno liječe­nje, prije svega protiv upale. Ako se liječenje zanemari dolazi do kroničnog prostatitisa.

KRONIČNI PROSTATIS

Kronični prostatitis može se razviti i nakon akutnog prosta­titisa, a i neovisno o njemu, bez simptoma jake upale, iz dva razloga: infekcije i zastoja u prostati. Žarišta infekcije prostate obično se nalaze u stražnjoj uretri i samoj prostati, a mogu biti i drugdje - sinusitis, tonzilitis, karijes zubi i bronhitis.

Sekretorni i venozni zastoji povećavaju obujam prostate te dolazi do povećanog pritiska od vlastite ovojnice (fascije). To dovodi do daljnjeg poremećaja krvotoka, pojave upalnih izmje­na te smanjenja otpornosti. Ako produkti raspadanja i sekreta zastoja dugotrajno nadražuju sluznicu folikula (kesica, mjehuri­ća) žlijezde, dolazi do upale - takozvanog zastojnog prostatiti­sa. Razlog zastoja je atonija (mlohavost) folikula i njihovih iz­laznih kanala, npr. na bazi dugotrajnog spolnog suzdržavanja. Česti zatvori također dovode do poremećaja snabdijevanja kr­vlju prostate uz stvaranje mjesta zastoja.

Kod kroničnog prostatitisa slabije su izražene upalne izmjene nego kod akutnog. Njih se može svesti na tri osnovna sindroma: bolni, dizurijski (poremećaj izlučivanja mokraće) i seksualni.
Bolovi se kod prostatitisa najčešće osjećaju u donjem dijelu trbuha, genitalijama, perineumu i križima. Takva lokalizacija je uvjetovana kako širenjem bolova koji dolaze od prostate, izvan područja neposrednog oboljelog mjesta, tako i zahvaćanjem pa­tološkim procesom sjemenih vrećica i žlijezdi. Jačina bolova mo­že biti različita: od jedva primjetnih koji se osjećaju kao neugoda, do izraženijih, koji s vremena na vrijeme ometaju san. Bolo­vi su često vezani kako za suzdržavanje, tako i za prekomjernu seksualnu aktivnost. Bolovi se mogu pojačati ili oslabjeti nakon popuštanja napetosti, u većem ili manjem obliku, neposredno prilikom ejakulacije. Također se mogu osjetiti oštri bolovi u pe­rineumu prilikom orgazma zbog nadrazene upaljene sluznice ovojnice stražnje uretre.

Kod prostatitisa su najkarakterističniji bolovi u skrotumu i perineumu, koji se šire na prepone. Već sama gesta kojom paci­jent obično pokazuje mjesto gdje osjeća bolove, vrlo je karakte­ristična i gotovo dovoljna da se može postaviti dijagnoza kro­ničnog prostatitisa.

Dizurijski poremećaji kod prostatitisa obično se ispoljavaju u obliku učestalog izlučivanja mokraće, imperativnih potreba za mokrenjem i osjećaja nepotpunog pražnjenja mokraćnog mje­hura. Upalni proces zahvaća stražnju uretru i vrat mokraćnog mjehura - glavnu zonu pri izlučivanju mokraće. Ovi poremeća­ji dizurije najčešće se susreću kod bolesnika s kroničnim prostatitisom u početku bolesti, a izražavaju se u obliku učestalog, a zatim u određenoj mjeri otežanog mokrenja. Dalje se ti poreme­ćaji smanjuju zbog različitih mehanizama prilagođavanja ljud­skog organizma. U kasnijoj fazi prevladava otežano mokrenje zbog razvoja bolesti u vratu mokraćnog mjehura i u prostatskom dijelu uretre. Dizurijski poremećaji kod prostatitisa mogu biti psihogeni, izazvani depresijom.

Spolni poremećaji kod prostatitisa raznovrsnog su karaktera. Ispoljavaju se kako kao česte noćne erekcije, tako i kao izostaja­nje erekcije. Nisu rijetki ni slučajevi prebrzog izbacivanja sjemena, kao ni tupi mukli oštri osjećaji u trenutku orgazma ili tzv. "slabi orgazam".

Seksualni poremećaji kod prostatitisa obično idu u određe­nom kontinuitetu. Za početnu fazu karakteristične su česte (po­sebno noćne) erekcije. Dalje erekcije mogu biti slabije. Zbog pre­velike nadrazenosti centra erekcije može doći do preuranjenih ejakulacija, a kod jačih hormonalnih poremećaja dolazi do sma­njenja seksualne uzbuđenosti i želje. Kada u trenutku orgazma i odmah nakon njega uslijede bolo­vi, često dolazi do izbjegavanja seksualne aktivnosti. No kod osoba sa jakom spolnom konstitucijom, seksualni se poremećaji razvijaju kasnije i manje su izraženi. Na žalost, zabrinutost zbog nenormalnih osjećaja u području genitalija može pospješiti spol­ne poremećaje i često dovodi do depresivnih stanja.

Možemo zaključiti da su osnovni simptomi kroničnog prostatitisa slijedeći:
■ tupi bolovi ili osjećaji nelagode u donjem dijelu trbuha, pre­ponama i skrotumu;
■ osjećaj žarenja u perineumu i uretri;
■ neprijatni osjećaji prilikom defekacije;
■ učestale i imperativne potrebe za mokrenjem;
■ otežano i isprekidano mokrenje;
■ dugotrajno uretralno lučenje prilikom defekacije; » prisutnost u mokraći plivajućih gnojnih niti;
■ dugotrajne noćne erekcije;
■ ubrzano izbacivanje sjemena;
■ slabi osjećaji prilikom orgazma;
■ smanjena potencija;
■ pojačan opći umor.
Ako ste ranije osjećali prolaznu slabost, onda sada već znate da treba hitno poduzeti mjere, a to su: odlazak liječniku, pridr­žavanje njegovih uputa i opće jačanje organizma. Imajte strplje­nja, ne budite depresivni. Ako znalački i metodično učinite sve što je potrebno, moći ćete se oduprijeti bolesti.

MOGUĆE KOMPLIKACIJE KOD PROSTATISA

U pravilu kod prostatitisa su zahvaćeni i obližnji organi kao što su: sjemene vrećice, stražnja uretra, sjemenski brežuljak i bulbouretralne (Cowperove) žlijezde.Često se događa da je bolest, koja je zahvatila te organe, individualno izražena i zahtijeva do­punske terapeutske mjere. Može se dogoditi da simptomi obo­ljelih obližnjih organa nisu jasno izraženi u općoj kliničkoj slici prostatitisa, ali ponekad dolaze u prvi plan i čak mogu biti glavni razlog zbog kojeg se bolesnik prvi puta obratio liječniku.

Tako, na primjer, dugotrajne noćne erekcije mogu govoriti o stražnjem uretritisu i kolikulitisu koji ga prati, a za kojeg je ka­rakteristično učestalo mokrenje uz oštru bol, neprijatan osjećaj u perineumu, hemospermija (krv u spermi) i prerano izbaciva­nje sjemena. Kao osnovne komponente terapije kod stražnjeg uretritisa i kolikulitisa najsvrsishodniji su antibakterijski prepa­rati širokog spektra, a isto tako je potrebno ograničiti spolne ak­tivnosti, prestati koristiti alkohol i ljute začine koji nadražuju upaljenu sluznicu zadnje uretre i sjemenski brežuljak. Preporu­čuju se veće količine tekućine. Tako će se smanjiti koncentracija mokraće i njezino nadražujuće djelovanje.

Druga komplikacija prostatitisa je upala sjemenih vrećica - spermatodstitis ili vezikulitis, koji se obično razvija zbog prodora in­fekcije iz stražnje uretre preko ušća sjemenog ištrcajnog voda. Razvoj spermatocistitisa pospješuje dugotrajno spolno suzdrža­vanje. Po mom mišljenju nije svrsishodno suzdržavati se od spol­ne aktivnosti za vrijeme liječenja kroničnog uretritisa. Spermatocistitis nagovještavaju bolovi u perineumu i prilikom orgazma u kombinaciji sa simptomima prostatitisa. Specifični simptomi spermatocistitisa ispoljavaju se palpacijom ili ultrazvučno. Karakteristične su također i promjene svojstava ejakulata u kojem se nalaze primjese krvi ili gnoja. Liječenje kroničnog spermato­cistitisa se podudara s liječenjem prostatitisa, ali može biti dopu­njeno pažljivom masažom sjemenih vrećica i ubrizgavanjem u uretru preparata koji sadrže antibakterijske i protuupalne kom­ponente.

Ponekad prilikom palpacije (opipavanja prstima) anusa, liječnik može vrhovima palca ili kažiprsta u dubini perineuma, u području prednjeg polukruga analnog sfinktera, napipati male, relativno bezbolne žlijezde veličine graška. To su upaljene Cowperove žlijezde ili cowperitis koji nije česta komplikacija prostatitisa. U toku dugotrajnog liječenja kroničnog prostatitisa, u većini slučajeva, dolazi do skleroze prostate. Kronični prostatitis dovodi do zastoja sekreta u žlijezdi, poremećaja krvotoka u njoj, a zatim i do atrofije žlijezde. Skleroza prostate se ispoljava kao stalno otežano mokrenje i kao bolni osjećaji. Prilikom palpacije obično se može utvrditi da se žlijezda smanjila i stisnula. Ultrasonografske pretrage, koje su jedan od najpouzdanijih načina dijagnosticiranja skleroze prostate, omogućuju da se odre­di veličina i struktura prostate te da li postoji zaostala mokraća. Liječenje skleroze prostate se vrši kirurškim putem, zato je vrlo važno da se pravovremeno dijagnosticira.

Ciste u prostati mogu uzrokovati eventualni razvoj prostati­tisa i još više otežati njegovo liječenje. Ciste mogu biti uzrok stvaranja kamenaca u prostati. Infekcija cisti može izazvati apsces prostate. Ako gnojna cista prodre u uretru može doći do divertikula (izbočine na stijenci u obliku vrećice) prostate. Ciste se mogu lako dijagnosticirati primjenom ultrasonografije.

Ciste se mogu dijagnosticirati i pretragom analnog otvora (rektuma) palpacijom. Liječenje nekompliciranih cisti prostate se sastoji u povremenom pražnjenju cisti punktiranjem. To se koristi samo u slučaju da ciste rastu vrlo brzo.

Jedna od komplikacija kroničnog prostatitisa su kamenci pros­tate. Kamenci bitno otežavaju tok prostatitisa i pojačavaju upa­lu prostate. Kamenci, koji se dugo nalaze u prostati, pogoduju kroničnoj upali jer je neprekidno ozljeđuju, remete krvotok u njoj i jer su u stalnom kontaktu s mikroflorom koja ostaje čak i nakon terapije antibakterijskim preparatima. Kamenci u prosta­ti mogu izazivati bolove koji se pojačavaju kod stezanja mus­kulature perineuma, tj. prilikom orgazma, lučenja mokraće i pražnjenja debelog crijeva

Jedna od mogućnosti dijagnosticiranja kada se sumnja na ka­mence je metoda pretrage prostate palpacijom pomoću sonde koja se umeće u uretru (tvrda ili meka sonda različitog promje­ra). Tom pretragom se može osjetiti kamenac koji se nalazi iz­među prsta i instrumenta. To se koristi onda kada liječnik nije siguran u pouzdanost ultrasonografske dijagnostike kamenaca u prostati. Da se izbjegnu ozljede tkiva prostate prilikom pret­raga sondom, često se prije palpiranja, u uretru uvode antibioti­ci i kortikosteroidi - protuupalni preparati hormonalnog pori­jekla. Kamenci se mogu ustanoviti i prilikom rendgenološke pretrage, a ultrazvučna ehoskopija je znatno pojednostavila nji­hovo otkrivanje.

Liječenje prostatitisa uz prisutnost kamenaca je vrlo težak za­datak, iako su već postignuti određeni uspjesi kada se koristi ubrizgavanje u uretru tvari za resorpciju kamenaca. Tako se omogućuje usitnjavanje kamenaca.

Jedna od ozbiljnih komplikacija prostatitisa može biti pore­mećaj sposobnosti za oplodnju. Poznato je da se u prostati vrši izmjena tvari (metabolizam) spolnih hormona i upala može dovesti do slabljenja procesa stvaranja muških spolnih stanica. Li­ječenje poremećaja sposobnosti za oplodnju pri prostatitisu je otežano jer većina antimikrobnih preparata koji se u tom sluča­ju koriste, negativno djeluje na spermatogenezu. Može se oče­kivati da će takve komplikacije nastati u roku od tri-četiri mje­seca nakon završetka antibakterijske terapije.

DIJAGNOSTICIRANJE PROSTATITISA

Dijagnosticirati prostatitis prilično je teško. Simptomi koji su karakteristični za prostatitis mogu biti izazvani drugim bolesti­ma kao što su: infekcije urogenitalnog sustava, koje još nisu zahvatile prostatu, upale uretre ili adenom prostate. Po lokali­zaciji bolova prostatitis se može zamijeniti s disfunkcijom crijestrana tijela. Na 1 mm3 krvi zdrav čovjek ima 6000 do 8000 leukocita.

Biopsija se primjenjuje u slučaju potrebe da se isključi tumorozna priroda infiltrata prostate ili ako se sumnja na tuberkulo­zu prostate. Biopsija se vrši pomoću specijalne igle rektalnim ili perineumnim punktiranjem. Kod kroničnog prostatitisa biopsi­ja se koristi uglavnom radi isključivanja tumorozne prirode in­filtrata prostate.

Samo točna i detaljna dijagnoza prostatitisa može biti osnova za uspješno liječenje. Samo se u tom slučaju može očekivati učinkovita terapija. Što je upalni proces u prostati duži, tim je duže i vrijeme liječenja. Zato trajnost bolesti u dijagnostici i li­ječenju prostatitisa ima veliko značenje. Međutim određivanje dužine bolesti može biti otežano time, što se simptomi bolesti razvijaju postupno i što bolesnici traže medicinsku pomoć tek kada simptomi postanu izraženiji, kao i zbog toga što simptomi nisu potpuno specifični.


Dijagnostičke pretrage trebaju se provoditi periodično jer je tok prostatitisa obično nestabilan - može se pojačati, komplici­rati, a ponekad i privremeno izliječiti.

METODE LIJEČENJA PROSTATITISA
Terapija kroničnog prostatitisa do danas ostaje težak zadatak, čak i uz primjenu mnoštva različitih metoda i lijekova. To je zbog toga što je struktura prostate složena, što postoji mnogo uzroka bolesti i što ih je teško ukloniti, i zato što je za prostatitis karakteristično da se neprekidno ponovo vraća. Drugim riječi­ma - liječenje prostatitisa je dugotrajan i složen proces, praćen određenim ograničenjima. Zato ne treba očekivati brzi terapeut-ski učinak. Bolest se može savladati samo strpljivošću i opti­mizmom.

U liječenju kroničnog prostatitisa osnovni zadatak je obnav­ljanje strukture i funkcije prostate. Zato liječenje mora biti kom­pleksno, strogo individualno, dugotrajno i s puno strpljenja. S druge strane, pravilno liječenje kroničnog prostatitisa, njegovih posljedica i komplikacija, moguće je samo nakon temeljitih i de­taljnih pretraga, zahvaljujući kojima je moguće odabrati pojedi­ne komponente kompleksnog liječenja.

Potrebno je podcrtati da liječenje prostatitisa treba biti dugo­trajno i individualno, a nadzor liječnika treba biti kontinuiran i redovit.

Osobitosti anatomske građe prostate, njezina mišićno-žljezdasta struktura i složena mreža krvnih žila, predstavljaju po­teškoće zbog kojih mnogi preparati ne mogu prodrijeti u žlijezdu, te se teško može otkloniti infekcija pa je zato upalni proces u prostati obično spor i dugotrajan.

Liječenje prostatitisa je uvijek individualno. Propisivanje lije­kova "prema dijagnozi", a da se pri tome ne vodi računa o in­dividualnim karakteristikama bolesti, može biti ne samo neučinkovito, već može pogoršati tok bolesti. U svakom pojedipojedi­načnom slučaju, osim stadija upale, treba se odrediti i karakte­ristika toka upale kod svakog konkretnog bolesnika, kako bi se mogao izraditi konkretan program liječenja za određenog pa­cijenta.

Program liječenja se određuje za relativno kraći vremenski period (2-4 tjedna) i dinamički se korigira u skladu s izmjena­ma u toku bolesti. Zato u liječenju prostatitisa nisu ispravne šablonske sheme liječenja, koje se sastavljaju za nekoliko mjese­ci unaprijed, kao ni postupci niti lijekovi, od kojih bi pacijent trebao biti brzo izliječen.

Liječenje kroničnog prostatitisa prije svega treba biti usmjere­no na uklanjanje osnovnih faktora koji uzrokuju bolest. U pra­vilu, glavni uvjet za uklanjanje upalnog procesa je obnavljanje poremećene strukture i funkcije prostate, kao i djelovanje na patogenu floru. Da bi se postigao taj cilj, primjenjuju se različite terapeutske metode u kojima se koriste lijekovi raznih grupa (antibiotici, analgetici i spazmolitici), te također fizički, manual­ni i psihoterapeutski načini.

Do nedavno je vladalo mišljenje da je prostatitis infekcija, pa se dijagnostika i terapija uglavnom svodila na traženje i primje­nu antibakterijskih preparata. Međutim, praksa je pokazala da je takav pristup pogrešan i već od kraja 80-ih godina liječenje prostatitisa postalo je kompleksno. Razmotrit ćemo detaljnije komponente tog procesa.

TERAPIJA LIJEKOVIMA

Antibakterijska terapija prostatitisa nije jedina metoda liječe­nja, ali ne bi bilo dobro da se ona podcijeni. Antibakterijski pre­parati se propisuju samo u slučaju potrebe, uglavnom kada do­lazi do periodičnih pogoršanja i jače izraženih simptoma boles­ti. U pravilu se antibakterijska terapija počinje provoditi nakon što se odredi flora, koja je prisutna u nastanku i razvoju bolesti, te stupanj njene osjetljivosti na određene antibakterijske pre­parate. Poznato je da različiti antibiotici jednako ne prodiru u prostatu pa je i njihova koncentracija u prostati različita, a to znači da je i učinkovitost terapije prostatitisa također različita.
Zato se od lijekova, na koje je utvrđena najveća osjetljivost flore, odabiru oni koji mogu maksimalno prodrijeti u prostatu. Drugi uvjet učinkovitosti preparata koji se koristi za liječenje prostati­tisa, je taj da mora biti širokog spektra antibakterijalnog djelo­vanja. To je zbog toga što je vrlo teško točno odrediti floru u prostati. Preparati sa širokim spektrom antibakterijske aktivnosti prije svega su preparati penicilinske grupe: benzilpenicillin, oksacillin, ampicillin, ampioks i karbenicillin.

Vrijedne karakteristike, što se tiče prodiranja u prostatu i širo­kog antibakterisjkog djelovanja, imaju i preparati tetraciklini.

Preparati iz grupe fluorkinolona: pefloksacin (abaktal), ciprofloksacin (cifran, ciprobaj), ofloksacin (tarivid, zanocin), norfloksacin, temafloksacin (tarivid, zanocin), sparfloksacin i drugi, su nova antibakterijska sredstva koja imaju veliku prednost u odnosu na druge, jer imaju širi spektar antimikrobnog djelo­vanja i sposobnost da se nakupljaju u prostati u visokim kon­centracijama kod peroralne primjene (kroz usta). Fluorkinoloni, osim što imaju direktno antibakterijsko djelovanje, pospješuju jačanje imuniteta.

Najdjelotvornijima za liječenje kroničnog prostatitisa kod oral­ne upotrebe, smatraju se antibiotici tetraciklini (doksiciklin, metaciklin), kinoloni (ofloksacin, ciprofloksacin, pefloksacin, norfloksacin), makrolidi (eritromicin, oleandomicin), trimetoprim i njegovi nusprodukti, cefalosporini (cefaleksin).

Mladi pacijent, koji je dobio kuru antibakterijske terapije, tre­ba znati da korišteni preparati mogu imati spermatoksični uči­nak. Zato je između primjene tih preparata i predviđenog začeća potreban vremenski razmak od najmanje četiri mjeseca, koji će biti veći od punog ciklusa spermatogeneze.

Da bi se postigla maksimalna učinkovitost antibakterijskog li­ječenja kroničnog prostatitisa potrebno se pridržavati slijedećih principa:

1. izdvojiti i odrediti mikrofloru prisutnu kod nastanka pro­statitisa, te odrediti njenu osjetljivost na protumikrobna sredstva;

2. odabrati najefikasnije medicinske preparate s najmanje iz­raženim nuspojavama;

3. odrediti učinkovitost doza, načina i učestalosti korištenja preparata uzimajući u obzir karakteristike djelovanja odab­ranog preparata;

4. pravovremeno započeti liječenje i dovoljno duge kure protumikrobne terapije, koja osigurava maksimalni mogući uči­nak;

5. kombinirati antibakterijske preparate kako međusobno, ta­ko i s preparatima i postupcima koji pojačavaju protumikrobni učinak, poboljšavaju djelovanje, smanjuju učestalost komplikacija i poboljšavaju mikrocirkulaciju u prostati;

6. provođenje kompleksne terapije vodeći računa o općem stanju zdravlja pacijenta.

Ponekad, prilikom dugotrajne ili vrlo aktivne antibakterijske terapije dolazi do razvoja crijevnog disbalansa. U tom slučaju preporučuje se primjena bifikola - preparata crijevne bakterije, koji se propisuje po pet doza prije jela u trajanju od 2 do 3 tjedna.

U cilju povećanja djelotvornosti antibakterijske terapije koris­te se također sredstva i metode za poboljšanje mikrocirkulacije. Jedna od najracionalnijih metoda je masaža koja poboljšava krvotok i lokalnu otpornost parenhima prostate (specifično tkivo prostate koje vrši njenu osnovnu funkciju).

Strategija i taktika antibakterijske terapije je složena i raznoli­ka, no ona povećava uspješnost liječenja.

Nemoguće je nabrojiti sve antibakterijske preparate koji se koriste kod liječenja kroničnog prostatitisa, a naročito zbog toga što se njihov broj neprekidno povećava analognim i identičnim medikamentima, koje proizvode različite firme. To također go­vori o tome da preparate treba propisivati specijalist.

Nakon uspješne antibakterijske terapije prostatitisa može na­stupiti kraći ili duži period kada se bolesnik osjeća dobro. Me­đutim obično, prije ili kasnije, bolest se vraća. Iz tog se razloga primjena samo antibakterijskih preparata ne smatra dovoljnom. Dobre rezultate ima terapijski program koji povećava lokalnu i opću otpornost. U tom slučaju antibakterijska terapija može biti uspješna, ili se može postići duža remisija.

Kod svih oblika kroničnog prostatitisa, osim što se djeluje na mikrofloru, nastoji se obnoviti mikrocirkulacija u prostati, po­boljšati otjecanje sekreta iz kanala žlijezde, povećati intenzitet izmjene tvari u žarištu upale, i povećati lokalnu i opću otpor­nost organizma.
U kompleks liječenja kroničnog prostatitisa ulaze posebni pre­parati kao što su: komplamin, tripsin, himopsin, fibrinolizin, eskuzan, koji djeluju vrlo učinkovito. U pojedinim slučajevima, kada dođe do pogoršanja kroničnog prostatitisa uz pojavu teš­kog i bolnog izlučivanja mokraće zbog venoznog zastoja, prim­jenjuju se preparati koji smanjuju tonus glatkih mišića prostate kako bi se smanjila potreba za lučenjem mokraće. No njih može preporučiti samo liječnik.

Jedna od neophodnih komponenata liječenja prostatitisa je povećanje sadržaja cinka u organizmu, jednog od osnovnih mikroelemenata potrebnih za izmjenu tvari u tkivu žlijezde, kao i za njezin lokalni imunitet. Zato se prilikom palpacije i masaže prostate anus maže sa 10 % cinkovom masti.

U kompleks liječenja prostatitisa lijekovima ulaze analgetici (analgin, baralgin, pentalgin, trimekain i novokain) i spazmolitici (spazmalgon i drugi). Analgetici za neko vrijeme uklanjaju bol, a spazmolitici smanjuju pritisak na uretru zbog upaljene i oteknute prostate. Osim toga koriste se i interferonski lijekovi (reoferon, neovir), koji istovremeno djeluju protuvirusno i jačaju imunitet. Zapažen je vrlo dobar učinak tih lijekova kod klamidijskog oblika prostatitisa.

Većina lijekova kod prostatitisa se koristi peroralno (gutaju se), ali su neki i u obliku čepića. Tako lijek brže dolazi u prosta­tu. Sredstva protiv bolova se gotovo uvijek koriste u obliku če­pića i mikroklistira.

Neki liječnici nakon svake kure farmaceutskim preparatima koji se koriste kod prostatitisa, za čišćenje krvi preporučuju ek­strakte i čajeve od ljekovitog bilja. To je zato što su preparati protiv prostatitisa jaki alergeni koji djeluju na krv i izazivaju kod mikroba otpornost prema lijekovima. To je još jedan važan argument koji govori protiv toga da bolesnik sam sebi određuje lijekove. Samoliječenje u ovom procesu donosi samo štetu.

Budući da je za pacijenta osnovni simptom bol, prema kojem on shvaća da je bolestan i koji izaziva pojavu depresije, liječenje kroničnog prostatitisa analgeticima je jedna od najvažnijih komponenata općeg terapeutskog programa.
Sindromi boli kod kroničnog prostatitisa su vrlo različiti po svom lokalitetu, trajanju i stupnju intenziteta. Zbog toga meto­dika primjene analgetika ima veliko značenje. Peroralno (kroz usta) uzimanje lijekova je dosta djelotvorno i to treba znati kako bi se u slučaju potrebe bar privremeno uklonila bol.

Još je djelotvornija rektalna primjena preparata protiv bolova u obliku čepića i mikroklistira jer se u njima koristi kombinira­no djelovanje analgetika: analgina, antipirina, anestezina, novokaina, trimekaina, te protuupalnih preparata: prednizolona, metiluracila, dimeksida, tiotriazolina i drugih, a također i djelo­vanje na temperaturu. Za izmjenu tonusa žlijezde u čepiće se može staviti ekstrakt velebilja ili prozerin.

Od fizioterapeutskih postupaka za smanjenje sindroma boli, može se koristiti rektalno djelovanje ultrazvukom ili laserom. Dobro djelovanje protiv bolova ima elektroforeza uz korištenje preparata protiv upale i bolova.

Protiv bolova dobro djeluju i blokade novokainom (nekoliko injekcija novokaina) u području prostate. U sastav tih blokada osim anestetika ulaze i antibiotici kao i protuupalni preparati (hidrokortizon).

Samo se u rijetkim slučajevima kod prostatitisa koristi terapija spolnim hormonima, i to samo kada dugotrajni prostatitis do­vodi do povratne hipoandrogenije (smanjenog stvaranja muš­kih spolnih hormona). To se treba utvrditi laboratorijskim pretragama. Osim toga, treba utvrditi kako se hormonalna terapija odražava na svakog konkretnog pacijenta s njegovim fiziološ­kim i biokemijskim osobitostima. Ako se u terapeutski program uključe na kraće vrijeme androgeni (muški spolni hormoni) mo­že doći do očiglednog poboljšanja. No ni u kom slučaju se androgeni ne smiju koristiti bez liječničke preporuke, a osobama mlađim od 30 godina, koje su bolesne najviše dvije godine, oni su kontraindicirani.

METODE DEKOMPRESIJE

Metoda falodekompresije (grč. falos = muški spolni organ) je jedna od najdjelotvornijih suvremenih androloških metoda i sa­stoji se u tome da djeluje negativnim pritiskom na penis (LNP- lokalni negativni pritisak). Hipobarskim (0,4 do 0,6 at) djelova­njem na penis šire se krvne žile u njemu i pritječe krv u organ. Rezultat toga je djelomično ili čak potpuno uspostavljanje po­tencije. Usput dolazi do refleksnog nadraživanja prostate, koje dovodi do aktiviranja kapilarnog krvotoka, obnavljanja pore­mećenog napajanja žlijezde i obnove njene uloge kao transfor­matora testosterona.

Neki od postignutih učinaka pri falodekompresiji, kao što je povećanje sumarnog obujma kavernoznih tijela, ostaje i nakon završetka hipobarskog djelovanja, što dovodi do poboljšanja erekcije. Pozitivno djelovanje kod kroničnog prostatitisa ispoljava se još i zahvaljujući povećanoj spolnoj aktivnosti koja ima jak psihoterapeutski efekt.

Falodekompresija kod prostatitisa obavlja se svakodnevno ili svaki drugi dan, a kura se sastoji od 10 do 15 postupaka. Koris­no je kombinirati falodekompresiju s instalacijskom masažom prostate (vidi u nastavku knjige), jer se kod toga povećava stu­panj apsorpcije preparata nakon završetka postupka hipobar­skog djelovanja.

U kompleksnom liječenju prostatitisa falodekompresija ima veliku vrijednost zahvaljujući raznolikosti terapeutskih efekata.

PARAPROSTATSKE BLOKADE

Paraprostatske blokade znače potkožno unošenje ljekovitih tvari u predjelu prostate.
Takve blokade znatno poboljšavaju subjektivan osjećaj bolesnika jer je upala u žlijezdi manje izražena.

Ljekovita smjesa koja se obično koristi za blokade sadrži: 20 ml 0,5% otopine
novokaina i 25 ml hidrokortizona (bolja je sus­penzija koja ima puno duži učinak), antibiotika (isključivo pogodnog za intramuskularno korištenje) i lidaze. Blokade (3 do 5 postupaka) se daju s prekidom od 3 do 4 dana.

FIZIOTERAPIJA I LASERSKA TERAPIJA

Opće je poznat značaj fizioterapije i laserske terapije u liječe­nju prostatitisa. Na prostatu djeluju protuupalno, antimikrobno, smanjuju bol i pozitivno djeluju na druge načine. Fizioterapeutskim postupcima se uglavnom postiže poboljšanje krvotoka u prostati i maloj zdjelici. U kompleksnom liječenju fiziotera­pija prostate neposredno djelujući na prostatu, normalizira nje­ne funkcije i omogućuje da preparati dospiju direktno u tkivo prostate.

Lokalno djelovanje izmjeničnim magnetnim poljem pospješu­je normaliziranje aktivnosti krvnih žila što je vrlo bitno u liječe­nju prostatitisa, a naročito u ranijim fazama. Kod toga se pove­ćava lokalna otpornost tkiva u prostati i poboljšava mikrocirkulacija. Bitno svojstvo magnetne kao i ultrazvučne i mikrovalne terapije je to da djeluje protiv bolova jer se smanjuje otok tkiva.

Ultrazvuk povećava lokalnu propustljivost tkiva, koja je pot­rebna za prolaz kroz tkivo preparata s antibakterijskim i protuupalnim djelovanjem.

Posljednjih godina šire se koristi liječenja kroničnog prostati­tisa laserskim zračenjem. Terapija laserom male snage ne izazi­va nuspojave, mobilizira sposobnost organizma da se štiti, ima stimulirajuće djelovanje i djeluje protiv bolova. Lasersko zrače­nje aktivira kemijske reakcije koje pospješuju izmjenu tvari u tkivu. Zapažen je dobar učinak na prostatu niskoenergetskog laserskog zračenja pomoću specijalne laserske rektalne sonde sa svjetlosnim provodnikom.

MOGUĆNOSTI LIJEČENJA U LJEČILIŠTIMA

Kod kroničnog prostatitisa neobično veliki značaj ima liječe­nje u lječilištima, naročito gdje se koristi terapija ljekovitim bla­tom, balneoterapija (liječenje mineralnim vodama) i klimatoterapija. Takvo liječenje pomaže da se poboljša krvotok i protok limfe u organima male zdjelice, da se pojača drenažna funkcija organa, poboljšaju u organizmu procesi oksidacije i regeneracije. Osim toga, liječenje u lječilištima djeluje povoljno na imu­nitet.
Glavno ljekovito djelovanje kod kroničnog prostatitisa ima li­ječenje ljekovitim blatom. Postupci s ljekovitim blatom u obliku "gaćica" i rektalnih tampona djeluju na osjetljive krajeve živaca kože i sluzokože te refleksno prenose svoje djelovanje na centralni živčani sustav koji stimulira zaštitne reakcije. Te zaštitne reakcije pomažu da splasnu postupalna žarišta u organizmu. Vrlo je važna i apsorpcija mikroelemenata i biološki aktivnih tvari koje se nalaze u ljekovitom blatu.

Treba znati da kod prostatitisa kupanje u moru može neutra­lizirati učinak liječenja ljekovitim blatom i ne samo to, ono mo­že izazvati pojačanje upale u prostati. Osim toga, treba imati na umu da u lječilištima nije dozvoljena upotreba alkohola.

Liječenje u lječilištima je kontraindikativno u slučaju pogorša­nja kroničnog prostatitisa, koje zahtijeva antibakterijsku terapi­ju, a takva terapija obično ne ulazi u kompleks terapija u lječilištima.

Korištenje "Vitafona"
Vibroakustični aparat "Vitafon" izum je ruskog znanstvenika V.A. Fedorova. Taj je aparat najprije bio napravljen za liječenje posljedica traume. No tokom korištenja opseg njegove primjene se proširio i počeo se koristiti za liječenje raznih bolesti. Stečeno je iskustvo i ispoljile su se vrline i mane aparata. Do danas su utvrđene indikacije i kontraindikacije primjene vibroakustičnog djelovanja. Sada je poznato da "Vitafon" ima pozitivni učinak u liječenju kod više od 30 bolesti. Međutim u ovom poglavlju bit će riječi samo o tome kako se pomoću njega može boriti s prostatitisom i impotencijom koja ga često prati. Osim toga "Vitafonom" se možete izbaviti od zatvora koji, ne samo da prati prostatitis, nego i pogoršava njegov tok.

Aparat "Vitafon" sastoji se od elektronskog bloka i na njega pripojena dva parna pretvarača - vibrofona. "Vitafon" se uklju­čuje u kućnu mrežu izmjenične struje. Na prednjoj strani elektronskog bloka nalaze se prekidači režima rada. Aparat prili­kom kontakta pobuđuje mikrovibraciju tkiva tako da se nepre­kidno mijenja zvučna frekvencija. Izmjena frekvencije u zada­nim okvirima i prijelaz od jednog poddijapazona na drugi događa se automatski po programu unesenom u blok. Jednim prekidačem se upravlja amplitudom mikrovibracije, a drugim se uključuje impulsna modulacija frekvencije. Režim rada se može mijenjati bez isključivanja iz električne mreže. Aparat je namijenjen za korištenje u ustanovama, za liječenje i prevenciju, a također za korištenje u kućnim uvjetima.

Sam izumitelj piše o učinku u liječenju njegovim aparatom slijedeće: "Za liječenje svake bolesti minimalno je potrebno da krvotok bude dobar, krv treba biti kvalitetna i da upravljanje radom organizma bude dobro. Često je to dovoljno za potpuno ozdravljenje, dok u slučaju kada nema jednog od nabrojena tri faktora, liječenje bolesti može biti vrlo dugotrajno ili potpuno nemoguće. Vibroakustičnom terapijom se može djelovati na sva tri faktora koja utječu na rezultat liječenja: pojačati lokalni krvo­tok i funkciju organa te poboljšati kvalitetu krvi te obnoviti up­ravljanje koje je poremećeno zbog nedovoljne opskrbe krvlju nervnih vlakana, tkiva i nervnih centara.

Osnovno i direktno fi­zičko svojstvo vibroakustičnog djelovanja je pojačanje općeg kr­votoka i protoka limfe. U osnovi te pojave nalaze se dva pouzdana fizička efekta: prvi - smanjenje otpora u krvnim žilama protoka krvi kada se djeluje mikrovibracijom određene zvučne frekvencije, pri čemu za svaki promjer krvne žile postoji odre­đena optimalna frekvencija. Ideja za konstrukciju "Vitafona" nastala je zahvaljujući shvaćanju upravo tog fizičkog efekta. Za smanjenje otpora u krvnim žilama predviđen je drugi frekven­cijski dijapazon aparata.

Drugi, fizički efekt je efekt hidrodinamičke crpke u venama. Do njega dolazi uz pomoć ventila koji, prilikom djelovanja mikrovibracije, usmjeravaju kretanje krvi, da ono ne bude kaotično. Za korištenje tog efekta hidrodinamičke crpke predviđen je prvi frekvencijski dijapazon aparata. "Vitafon" u kontaktu, u radijusu od 7 do 10 cm neprekidnim mijenjanjem frekvencije zvuka pobuđuje mikrovibraciju tkiva. Izmjena frekvencije je odabrana tako da se osiguraju uvjeti povećane provodljivosti za krvne žile svih promjera. Tako dolazi do opuštanja muskulature i pojačanja mikrokapilarnog krvoto­ka, a također i protoka limfe. Taj se učinak ne može postići ni masažom, ni lijekovima, a niti drugim poznatim sredstvima. Značajno je to, da je pojačanje krvotoka i protoka limfe pomoću "Vitafona" bolje što je oštećenje tkiva veće.
Tokom rada vibrofoni emitiraju slabo magnetno polje i dugovalno infracrveno zračenje, što se također uspješno koristi u fizioterapijskoj opremi.

Aparat je bio na ispitivanju u peterburškoj vojno-medicinskoj akademiji, Moskovskoj medicinskoj akademiji, Moskov­skom medicinskom stomatološkom institutu i Riškom institutu traumatologije i ortopedije. Suvremenim metodama je pot­vrđeno višekratno pojačanje kapilarnog krvotoka, učinkovito liječenje svih vrsta trauma i kroničnih bolesti gdje je poreme­ćena mikrocirkulacija krvi.

Prilikom rada aparata pacijenti najčešće ništa ne osjećaju, ali može se dogoditi da osjećaju prijatnu toplinu i vibracije. Među­tim ako u zonu djelovanja dospije živčani centar, ponekad se može pojaviti osjećaj boli, što doprinosi obnavljanju adekvatne reakcije organizma na unutarnje smetnje. U pravilu bolovi brzo prolaze, ali ako ne prestanu u roku od 2 do 3 dana, onda treba prekinuti liječenje i savjetovati se s liječnikom. Ne treba zabo­ravljati da se za vrijeme liječenje kroničnih bolesti obično bolovi pojačavaju u prvih 5 do 10 dana i postepeno nestaju krajem ku­re liječenja. Kod teških oblika bolovi mogu nestati tek prilikom ponovljene kure liječenja.

Liječenje kroničnog prostatitisa prolazi obično uz pojačan os­jećaj boli u toku 5 do 10 dana. U rijetkim slučajevima se za 2 do 4 dana zapaža kratkotrajno smanjenje potencije koja se od osmog do četrnaestog dana stabilno povećava. Kod takvog karak­tera toka bolesti svakako treba uzimati antibiotike. Osim toga treba utopljavati područje zdjelice Ako prostatitis prati i upala mokraćnog mjehura, onda nakon 10 do 14 dana terapije "Vitafonom" mokraća postaje prozirna, bolovi nestaju, broj mokrenja se znatno smanjuje, potencija se poboljšava, a trajanje spolnog akta se produžuje.

Kronični prostatitis zahtjeva 2 do 4 kure liječenja. Prekid na­kon prve kure treba trajati 3 do 5 dana, a nakon treće i četvrte 2 do 3 tjedna.

Aparat za preventivu se koristi u režimu rada 2, jednom tjed­no, a vrijeme postupka iznosi 15 minuta. Svakih 2 do 6 mjeseci može se ponoviti kura liječenja da bi se učinak stabilizirao.
"Vitafon" se ne smije koristiti u području neoplazmi, tromboflebitisa, implantiranih stimulatora, kod jake ateroskleroze, akutnih infekcija, direktno u predjelu srca i u slučaju povišene temperature.

Vibroakustični aparat "Vitafon" često brkaju s vibromasažnim aparatima. Iako u nazivu tih aparata ima zajednički dio ri­ječi "vibro", oni se principijelno razlikuju. Kod "Vitafona" amplituda vibracije je 50 do 100 puta manja nego kod vibromasažnih aparata, pa se zato i naziva mikrovibracijom. Kod vibromasažnih aparata frekvencija vibracije se ne mijenja ili se mije­nja u vrlo malim granicama, dok se "Vitafonom" učinak terapi­je postiže upravo zbog stalne promjene frekvencije u širokom zvučnom dijapazonu.

"Vitafon" se ne smije brkati ni s aparatima za magnetnu, la­sersku i svjetlosnu terapiju. Fiziološki mehanizam terapijskog učinka kod njih je drugačiji pa je zato i metodika primjene tako­đer drugačija. Aparat treba kupiti isključivo u ljekarni.

KIRURŠKI ZAHVATI

Kod prostatitisa je operacija krajnja mjera, koja se koristi vrlo rijetko, samo uz uvjet da je bolest otišla predaleko, da su simptomi krajnje izraženi i ako sve druge metode liječenja ne daju pozitivan rezultat. Operacija se svodi na to da se kroz uretru unosi električni nož kojim se isijeca ožiljno tkivo vrata mok­raćnog mjehura i zahvaćeni dijelovi prostate. To se naziva transuretralna resekcija. Ponekad ona pomaže. Češće se postiže sa­mo privremeno olakšanje.

Prostata ima pedeset režnjića i kroz neko vrijeme treba ponoviti operaciju, a tkivo ne može izdržati ponovljene zahvate. Komplikacije su praktično neizbježne. Jed­na od postoperativnih komplikacija je potpuni gubitak potenci­je. Već je to sasvim dovoljno da se kod prostatitisa ne preporu­čuje operacija, osim u slučajevima krajnje potrebe kao što su kamenci u prostati (ukoliko se ne mogu rastvoriti ili usitniti) i teška skleroza prostate. Sami kirurzi se negativno odnose pre­ma kirurškim metodama liječenja prostatitisa.

NEKI PREPARATI U LIJEČENJU PROSTATITISA

Ovdje će biti navedeni samo neki od preparata koji se koriste u liječenju prostatitisa, jer su mnogi preparati već bili navedeni, a nabrajati sve postojeće nema smisla.

Preparati protiv upale
Suspenzija acetata hidrokortizona najčešće se koristi kao jedna od komponenata paraprostatske blokade te također kao sastav­ni dio ljekovitih kompozicija za instilacijsku terapiju i preventi­vu komplikacija endouretralnih manipulacija.

Antipirin 0,5 - po 2 tablete kao dodatak toplom pripravku od trava za mikroklistir.

Ortofen 0,025 - po 1 tableta 4 puta na dan. Zamjena za ortofen su voltaren i diklofenak.

Dimeksid 100,0 - po 2 male žlice kao dodatak pripravku od trava za topli mikroklistir. Dimeksid se također može koristiti kao osnovna komponenta kompozicija za endouretralnu tera­piju, uključujući instilacijku masažu prostate. Sadržaj dimeksi-da u tom slučaju ne smije biti veći od 15 %.

Amniocen 5,0 - sadržaj bočice treba promućkati i debelom iglom unijeti pod kožu po srednjoj pazušnoj liniji na nivou 7. - 8. rebra Polibiolin 0,5 - sadržaj bočice treba razrijediti s 5 ml 0,5% oto­pinom novokaina i treba koristiti intramuskularno.

Tiotriazolin 0,5 - po 1 čepić navečer kroz anus. Tiotriazolin je novi preparat. Čepići imaju protuupalno i regenerirajuće dje­lovanje, stabiliziraju membranu i smanjuju stupanj izraženosti simptoma upale prostate.

Sredstva za resorpciju
Lidaza 64UJ se koristi po 64 UJ kao komponenta kompozicije za paraprostatsku blokadu. Lidaza se također može koristiti za intramuskularnu primjenu i kao sastavni dio ljekovitih smjesa za instalacijsku masažu prostate. Lidazu je poželjno koristiti is­tovremeno s antibakterijskim preparatima.

Amniocen 5,0 - sadržaj bočice treba promućkati i debelom ig­lom ubrizgati pod kožu po srednjoj pazušnoj liniji na nivou 7. -8. rebra.

Polibiolin 0,5 - sadržaj boce razrijediti s 5 ml 0,5 % otopinom novokaina i koristiti intramuskularno.

Sredstva protiv bolova
Analgin 0,5 - po 1 tabletu u slučaju bolova. Koristi se u poseb­nim slučajevima zbog neznatno izraženih simptoma kod pros­tati tisa.
Novokain 0,5% 10,0 - koristi se za paraprostatske bolokade. Treba se čuvati od prevelikog korištenja novokaina kao rastva-rača preparata koji se koriste za injekcije, zbog alergija na njega.

Imuno stimulatori
Taktivin 0,01% 1,0 se koristi potkožno svaki drugi dan.
Timalin 0,01 - sadržaj bočice treba razrijediti s 2 ml izotonične otopine natrijevog klorida i koristiti intramuskularno svakod­nevno u trajanju od 3 do 7 dana.
Levamisol 0,15 - po 1 tabletu svakodnevno u roku od 3 dana. Kura liječenja se ponavlja 2 do 3 puta sa razmakom od tjedan dana.
Metiluracil 0,5 - stimulira aktivnost fagocita i stanični metabo­lizam leukocita te povećava nespecifični humoralni imunitet.
Da bi se mogli koristiti imunostimulatori potrebno je kvanti­tativno i kvalitativno odrediti stanje imuniteta.

Biogeni stimulatori
Aloe 1,0 - po 1 ml potkožno. FiBS 1,0 - po 1 ml na dan potkožno.
Primjena biogenih stimulatora pomaže pri aktiviranju rege-neracije i apsorpcije te djeluje protuupalno.

Stimulatori mikrocirkulacije
Eskuzan 20,0 - po 5 kapi 3 puta na dan prije jela. Pentoksifillin 0,1 - po 1 tableta 3 puta na dan. Zamjena za pentoksifillin je trental.

Stimulatori regeneracije
Metiluracil 0,5 - po 1 tableta 4 puta na dan. Kalij orotat 0,5 - po 1 tableta 3 puta na dan. Kao stimulatori regeneracije mogu se na određen način smat­rati i biogeni stimulatori (ekstrakt aloe, FiBS).

Spazmolitici
Noshpa 0,04 - po 2 tablete 3 puta na dan nakon jela. Pripravak od velebilja 20,0 - po 5 do 10 kapi 3 puta na dan prije jela.
Preparati iz grupe spazmolitika smanjuju simptome dizurije koja je popratna pojava prostatitisa.

Antispazinolitici
Prozerin 0,015 - po 1 tableta 3 do 4 puta na dan.
Piridostigmin 0,06 - po 1 tableta 3 puta na dan poslije jela. Zamjena piridostigmina je kalimin.
Preparati navedene grupe pospješuju drenažu alveola prosta­te i mogu se koristiti prilikom instilacijske masaže prostate.

Androgeni
Metiltestosteron 0,005 - po 1 tableta 2 do 3 puta na dan (drži se pod jezikom dok se potpuno ne otopi).
Sustanon 250 - po 1 ml intramuskularno 1 puta mjesečno. Proizvodi se također pod nazivom omnadre 250.
Korištenje androgena kod prostatitisa treba biti ograničeno neovisno o mogućem pojačanom učinku, jer se dugotrajnim ko­rištenjem smanjuje njihovo stvaranje u organizmu.

FITOTERAPIJA KOD KRONIČNOG PROSTATITISA
Ovo će poglavlje biti korisno za one muškarce koji vjeruju ne samo i ne toliko službenoj medicini, koliko naturopatskim sred­stvima liječenja. Ovdje treba napomenuti da se prostatitisa treba riješiti uz pomoć iskusnog liječnika i kompleksnim liječenjem, a sredstva narodne medicine trebaju biti dopunski način terapije.

U narodnoj medicini postoje vremenom provjerena sredstva koja su blaga za organizam.

Prije svega to se odnosi na korištenje toplih (40 stupnjeva) pripravaka od ljekovitog bilja i vode u mikroklistirima. Naj­češće se koriste svježi pripravci od kamilice, cvjetova kalendule, žalfije i srčenice. Često se u njih dodaje med čime se povećava učinak.

Kalendula ima jako protuupalno, žalfija antiseptičko dje­lovanje i zaustavlja krvarenje, a kamilica ima antiseptičko djelo­vanje i ublažava bolove te, kao i srčenica, sedativno (umirujuće) djelovanje.

Za pripremu pripravka potrebno je 2 velike žlice biljke preliti sa 100 ml kipuće vode i ostaviti da stoji 1 sat te za­tim procijediti.

Mikroklistiri od pripravaka se koriste prije spa­vanja po 50 ml u toku jednog mjeseca. Treba znati da na poziti­van učinak toplih mikroklistira od ovih pripravaka u znatnoj mjeri utječe to što su oni topli pa se postiže i termički učinak, a ne samo farmakodinamički Pripravci i uvarci se koriste i na klasičan način - njih se pije, a ne samo koristi za mikroklistire.

U liječenju kroničnog prostati­tisa može se koristiti slijedeće ljekovito bilje:

Iđirot, močvarni - ima protuupalno i antimikrobno djelovanje. Pripravak od podanaka iđirota (10:200) koristi se po 50 ml 3 do 4 puta na dan.

Aralija, visoka ili mandžurska - pripravak korjena u alkoholu (u odnosu 1:5), koristi se po 20 do 30 kapi 3 puta na dan.

Zimzelen, ravni - povećava tonus prostate i potenciju. Koristi se pripravak s alkoholom (20,0 do 200,0), koji se uzima po 5 ka­pi dva puta na dan u toku jednog tjedna. Prekoračenje navede­ne doze je opasno.

Šapika, evropska - uvarak od 1 male žlice na čašu kipuće vode. Koristi se 3 puta na dan po 1 velika žlica. Na prostatu djeluje tonizirajuće.

Vrijesak, obični - pripravak s vodom - od 2 male žlice trave na 0,5 1 kipuće vode. Pije se tokom dana. Ima protuupalno djelo­vanje.

Čestoslavica, ljekovita - pripravak s vodom - 20 g na 0,5 1 kipu­će vode. Pije se po pola čaše tri puta na dan jedan sat prije jela. Na prostatu djeluje protuupalno i tonizirajuće.

Višnja, obična - pripravak se priprema od 1 male žlice usitnje­nih peteljki na 200 ml kipuće vode. Koristi se po 1 velika žlica. U liječenju prostatitisa se koristi kao protuupalno sredstvo i za stabiliziranje membrane.

Kruščica, okruglih listova - pripravak s alkoholom (1:10). Ko­risti se po 20 kapi. Na prostatu djeluje protuupalno i tonizi­rajuće.

Žutilica (žukovina) - pripravak od 1 male žlice trave na 1 čašu kipuće vode. Pije se u toku dana. Djeluje na prostatu tonizira­juće.

Dubačac, obični - pripravak od 4 male žlice usitnjene trave i 1 čaše kipuće vode. Pije se po 1/4 čaše 4 puta na dan. Dobro dje­luje na potenciju.

Kokotić, poljski - antidizurijski učinak ima pripravak s vodom (20 g suhe trave na 1 l kipuće vode). Koristi se po pola čaše 3 puta na dan nakon jela.

Zelenčić - pripravak s vodom od 20 g trave na 0,5 1 kipuće vo­de. Pije se tokom dana. Ima antidizurijsko djelovanje.

Kalendula (Neven) - ima dobro protuupalno djelovanje. Proizvodi se u obliku pripravka s alkoholom, čija se otopina s vodom (1 mala žlica pripravka na čašu kipuće vode) može koristiti za instilaciju. Proizvodi se u obliku alkoholnog pripravka čiji se rastvor u vodi (1 mala žlica pripravka na 1 čašu prokuhane vode) može koristiti za instilaciju.

Salamonov pečat - povećava potenciju i ima protuupalno djelo­vanje. Koristi se u obliku uvarka od 15 g usitnjenih podanaka u 0,5 1 vode. Uzima se po 1 mala žlica u toku dana. Ne preporu­čuje se prekoračiti navedenu dozu zbog toksičnosti biljke.

Lijeska, obična - uvarak od 1 velike žlice usitnjene kore u 0,5 1 vode. Pije se u toku dana. U liječenju prostatitisa ima povoljno djelovanje.

Crveni luk - djeluje protiv skleroze, stimulira potenciju i spermatogenezu. Pripravak od 1 lukovice na 200 ml tople vode ko­risti se po 50 ml 3 do 4 puta na dan.

Hudoljetnica, kanadska - kod prostatitisa se upotrebljava protiv upale. Koristi se po 2 velike žlice pripravka s vodom (1 velika žlica suhe trave na 1 čašu kipuće vode) 3 do 4 puta u toku dana.

Peršin, vrtni - ima tonizirajuće djelovanje na glatku muskula­turu prostate, pospješuje rastvaranje kamenca i pijeska u mok­raćnim putevima. Pripravak od lišća peršina (5:400) koristi se po 50 ml 4 puta na dan.

Srčenica - djeluje umirujuće i protiv bolova. Može se koristiti u obliku toplog pripravka s vodom od 1 male žlice usitnjene trave na 1 čašu kipuće vode za mikroklistire prije spavanja.

Kamilica - smiruje bolove i upalu. Upotrebljava se u obliku toplih mikroklistira od 1 velike žlice suhih cvjetova na 1 čašu kipuće vode. Za mikroklistir se također može koristiti rastvor 1 male žlice apotekarskog alkoholnog pripravka od kamilice -romazulana u 100 ml tople vode.

Celer - pospješuje potenciju. Koristi se po 100 ml pripravka od lišća i stabljike (40:400) 4 puta na dan.

Kotrljan, poljski - na prostatu djeluje tonizirajuće. Koristi se u obliku pripravka s vodom od 2 male žlice suhe trave u 0,5 1 ki­puće vode. Hladni pripravak se pije u gutljajima u toku dana.

Gladiš, bodljikavi - koristi se protiv upale i ima drenažno djelo­vanje na prostatu. Uzima se u obliku pripravka od 1 male žlice suhog i usitnjenog lišća i cvjetova na 1 čašu kipuće vode. Pije se po 1/4 čaše 3 do 4 puta na dan.

Topola, crna - pripravak od 3 velike žlice usitnjenih pupoljaka u 1 litri vruće vode stavlja se u posudu za sjedeće kupke. Pu­poljci topole imaju jako protuupalno djelovanje.

Tikva, obična - cink koji sadrže sjemenke tikve, povoljno djelu­je na prostatu. Koristi se po 20 do 30 sjemenki.

Hajdučka trava - tonizira muskulaturu prostate. Koristi se u obliku pripravka od 2 velike žlice suhe usitnjene trave na 1 čašu kipuće vode. Hladni pripravak se pije u toku dana po 1/3 čaše poslije jela.

Ljubičica, trobojna - pripravak (15,0 do 200,0) se pije po 1 veli­ka žlica 3 puta na dan. Djeluje protiv upale.

Preslica, poljska - ima protuupalni učinak. Uzima se tri puta na dan 1 sat nakon jela po 1/3 čaše uvarka koji se priprema od 3 velike žlice usitnjene suhe trave u 200 ml vode.

Žalfija, ljekovita - ima protuupalno i antiseptičko djelovanje. Koristi se u obliku toplih mikro-klistira od pripravka 2 male žli­ce suhe trave na 1 čašu kipuće vode.

Eleuterokok, bodljikavi - djeluje kao antioksidant. Ima pozitivan učinak na potenciju. Koristi se u obliku alkoholnog pripravka po 30 kapi u 100 ml vode 1 sat prije jela.

Rudbekija, purpurna - imunomodulator. Koristi se u obliku al­koholnog pripravka (1:10) po 30 kapi 3 puta na dan poslije jela.

Kod akutnog i kroničnog prostatitisa često se koristi slijedeći pripravak: 25 g usitnjene kore divljeg kestena prelije se s 250 ml alkohola i ostavi da odstoji 10 dana na tamnom mjestu. Pripra­vak treba redovito protresti. Nakon 10 dana treba ga procijediti i uzimati po 30 kapi 3 puta na dan.

U liječenju prostatitisa koristi se uvarak od srčenjaka: 15 g ze­leni zalije se s 200 ml vode i pustiti da se ispari do pola količine. Uzimati po 30 kapi 3 puta na dan poslije jela. Liječenje traje 2 do 3 tjedna, a nakon prekida od dva tjedna liječenje se ponavlja.

U narodnoj medicini prilikom liječenja različitih oblika pros­tatitisa dosta su popularna slijedeća sredstva:

■ pripravak od zobi i brezovih pupoljaka pomiješa se s priprav­kom od šipka; to se pije 1 do 2 puta na dan po pola čaše. Taj pripravak se može piti nakon uzimana cvjetnog praha i propolisa, čije je korištenje kod prostatitisa korisno.

■ 10 g kore i listova tuje zapadne zalije s 500 ml kipuće vode, zatim se kuha 2 minute i ostavlja da odstoji 10 minuta. U toku dana treba popiti svu količinu uvarka, ali ne odjednom.

■ 1 mala žlica koprive se zalije čašom hladne vode, zatim se ku­ha 1 minutu. Ostavlja se da odstoji 10 minuta i zatim se proci­jedi. Pije se po 1 čaša ujutro i uvečer.

■ 100 g zeleni oputine, cvijeta kamilice, po 50 g listova maline, brusnice, borovnice, šumskih jagoda, crnog ribiza, njuškica kukuruznih tučaka. 1 mala žlica te mješavine prelije se čašom kipuće vode i ostavi da stoji. Pije se toplo 2 puta na dan na­kon jela. Taj pripravak je koristan i zato što jača imunitet organizma.

■ U jednakim se proporcijama pomiješaju suhi listovi breze ub­rani u svibnju i suho lišće mladog luka. 2 velike žlice te mje­šavine preliju se s pola litre kipuće vode. Pripravak se ulije u termos bocu i ostavi da stoji sat i pol, zatim se procijedi. Pije se topao po pola čaše dva puta na dan.

■ Tri male žlice ljekovite šparoge preliju se s 300 ml kipuće vo­de. Pripravak se ostavi da odstoji 2 sata na toplom mjestu, može i u termos boci, zatim se procijedi i pije po pola čaše tri puta na dan prije jela.

■ Korisno je piti sok šparoge - po 1 čaša 1 do 2 puta na dan.Može ga se pomiješati s drugim sokovima od povrća, kao što je, npr. sok od cikle, mrkve i krastavaca.

■ Iscijediti iz peršina sok i pomiješati s medom u odnosu 1:1.
Uzimati po 2 velike žlice tri puta na dan.

■ U jednakim količinama pomiješati sok od svježih krastavca, cikle i mrkve. Pije se po pola čaše tri puta na dan pola sata prije jela. Ovaj vitaminski napitak obnavlja snagu i jača imu­nitet.

■ U jednakim količinama pomiješaju se: trava poljske preslice, njuškice tučaka kukuruza i listovi divlje kruške. 2 velike žlice ove mješavine preliju se sa 0,3 1 kipuće vode. Pripravak trebaodstajati jedan sat. Može se piti umjesto vode.

U liječenju kroničnog prostatitisa koriste se složene po sasta­vu i učinkovite po svojem djelovanju slijedeće mješavine:

■. Pomiješati plodove šipka - 10 dijelova, plodove gloga - 10 di­jelova, zelen smilike - 5 dijelova, cvijetove kamilice - 4 dijela, cvjetove končare - 4 dijela, listove breze - 3 dijela, listove brusnice - 3 dijela, kiprej - 3 dijela, korjen maslačka - 3 dijela, travu oputine - 3 dijela, travu kokotac - 2 dijela, zelen kruščice - 2 dijela. Dvije pune žlice ove usitnjene mješavine navečer preliti sa 500 ml kipuće vode, zamotati u toplu tkaninu i osta­viti da stoji noću, ili uliti u termos bocu. Ujutro procijediti i pi­ti toplo po 5 do 7 čaša na dan.
Neki stručnjaci preporučuju da se ova mješavina prelije bre­zovim sokom i pusti da zakipi.

■ Također je popularna manje složena mješavina koja se od: lišća breze - 10 g, lišća medvjetke - 20 g, hajdučke trave - 10 g. Mješavina se prelije sa 600 ml kipuće vode, ostavi 2 sata da odstoji i procijedi. Može se dodati meda. Piju se po dvije veli­ke žlice 3 puta na dan prije jela.
U liječenju prostatitisa mnogo se koriste i slijedeće mješavine:

■ Lišće bokvice, trava srčenice, plodovi borovice, Bogorodičina trava, trava bradavičice, trava medvjetke, zelen kruščice sve u jednakim količinama. Dvije velike žlice ove mješavine preliju se s 500 ml kipuće vode, kuha se 5 minuta i ostavi 2 sata da odstoji. Nakon toga se cijedi i pije po pola čaše tri puta na dan prije jela. Kura liječenja traje 1,5 mjesec.

■ Po 10 g trave zlatnice, lista lijeske, cvjetova marulje, cvjetova gloga, zelen čestoslavice, ivanjskog cvijeća i 20 g podanaka petoprsta puzavca. Ovu mješavinu treba usitniti i preliti sa 500 ml kipuće vode, kuhati 3 minute, ostaviti 2 sata da odstoji i procijediti. Čaj treba popiti 3 do 4 puta u toku dana. Najbolje ga je piti između jela. Kura liječenja - 1 mjesec.

■ Proso, ptičje (vrapčje sjeme) - 3 velike žlice, podanci sladića -4 velike žlice; zeleni oputine, zeleni maslačka, list kamenike, lišće crnog gaveza, lišće lijeske, list kestena, zeleni dimnjače, ljuske graha - po 2 velike žlice. Priprema i korištenje isto kao kod prethodne mješavine.

Kod primjene ljekovitog bilja potrebno je točno znati njihova farmakodinamička svojstva i koristiti fitoterapiju u skladu s in­dividualnim patogenetskim pojavama i kliničkim simptomima.

Određene faze bolesti. Zato, iako vlada uobičajeno mišljenje da bilje nije štetno, bez prethodne konsultacije s liječnikom koji prati bolesnika, ne treba samostalno primijenjivati fitoterapiju.

Treba upozoriti da ne treba bezuvjetno davati prednost fitoterapiji u odnosu na suvremenu medicinu i napomenuti da su korisni učinci koji se pripisuju ljekovitom bilju u većini slučaje­va daleko slabiji od učinaka odgovarajućih farmaceutskih pre­parata.

Ima još jedna važna stvar. Treba znati da se često događa da liječenje travama bez konzultacije s liječnikom, može dovesti do toga da se tok bolesti zanemari pa je daljnja terapija znatno ote­žana.