1. VRIJEME BRANJA LJEKOVITOG BILJA

VRIJEME BRANJA
1. Rano u proljeće i!i već na kraju zime beru se pupoljci od bora breze, jablana i topole. Imela se bere od decembra do februara, sve dok je hladno.

2. Cvijeće se bere čim biljka procvate. Precvalo, oplođeno i klonulo cvijeće nema miris, boju, ni ljekovitu i trgovačku vrijednost kao ono koje se toga jutra rascvalo. Od majske ruže beru se potpuno razvijeni, ali neotvoreni pupoljci.

3. Lišće i cijele biljke (trave, tzv. herbe) valja sakupljati u trenutku kada se na njima pojavi prvi cvijet. No i tu ima iznimaka.
Tako se, na primjer, list matičnjaka bere prije cvatnje, jer je u to vrijeme najmirisaviji i najkrupniji.

Od pelina se dobivaju dvije droge: za tvornice likera i gorkih rakija bere se biljka visoka svega 1-2 pedlja, kad je »kao duša meka«, a za farmaceutsku upotrebu traže se vrhovi grančica u cvatu tj. kada je biljka visoka oko metar.

Kada se traže »trave« (»herbe«), uvijek se misli na nadzemni dio biljke u cvatu, ali i tu postoje iznimke, o čemu se mora voditi računa. U mnogim se slučajevima zapravo traže samo vrhovi grančica u cvatu, jer na njima ima najviše cvijeća i lišća. Valja izbjegavati donje, gole, odrvenjene dijelove biljke, jer u njima nema ljekovitih sastojaka.

4. Plodovi i sjeme beru se onda kad su potpuno zreli, ali i tu ima iznimaka. Tako, na primjer, šipak ili šipurak ne treba brati zreo, ne smije se čekati da omekša, nego ga valja brati čim zarudi, dok ima crveno-narančastu boju i dok je potpuno tvrd, jer zreli šipak ima manje vitamina C, lošije se suši, brzo se pokvari, zgnječi se i slijepi, i uopće daje drogu koja izgledom nije ni izbliza onako lijepa i privlačna kao ona dobivena od nedozrelog, tvrdog šipka. To je važno znati, jer se i druge droge prodaju prema izgledu, »cijeni im se lice«, tj. boja, opći izgled, čistoća i ostalo što je »za oko lijepo i privlačno«.

5. Kore se moraju guliti u rano proljeće, kada ima najviše sokova, jer je u to vrijeme koru najlakše skidati. Rjeđe se kora guli u jesen poslije opadanja lišća.
Ljušti se samo zdrava i živa, mlada, glatka kora nije ispucana, ni hrapava. To zbog toga što stara, mrtva kora ima manje ljekovitih sastojaka ili ih uopće nema.

6. Korijenje i druge podzemne organe valja vaditi u jesen, rjeđe u proljeće, ali i tu ima izuzetaka, o kojima biljar mora voditi računa.

Tako se, na primjer, od zeljastih jednogodišnjih biljki podzemni organi vade kad je biljka u cvatu, jer, se tada najlakše mogu naći.

Od višegodišnjih biljki sakuplja se samo krupno, potpuno razvijeno korijenje. Uvijek se moraju odstraniti suhi, mrtvi, truli dijelovi, potrebno ih je očistiti od zemlje i od druge nečistoće, oprati hladnom vodom da se otkloni sva zemlja i što prije osušiti. Sušiti se moraju u što tanjem sloju, u zagrijanoj sušnici, u peći poslije pečenja kruha (do 70° C), na suncu kad ga ima (Ljeti).

Šteta je vaditi mlado tanko i vodeno korijenje, jer ono nema ni trgovačku ni farmaceutsku vrijednost kao odraslo.

Korijenovu glavu uvijek valja vratiti u zemlju da bi iduće godine iz nje izrasla nova biljka.

Višekrake je glave, kao npr., od bijelog sljeza, lincure, velebilja i drugih biljki, potrebno oštrim nožem uzduž rasporiti na onoliko dijelova koliko ima pupoljaka i svaki pupoljak vratiti u zemlju u uspravnom položaju, na razmaku od oko pola metra. Tako će se za nekoliko godina na »ničijoj zemlji« pojaviti bogata plantaža medicinskog bilja koja će biljaru vratiti stostruku nagradu.

Takav način razmnažanja mogu osobito dobro organizirati učitelji sa svojim učenicima, a najbolje stručni biljari.


Savjete o vremenu branja bilja preneseno je od dr. J. Tucakova.
Pripremio i prenio Lakky, 21.05.2012.
Kontakt mail: lakky63@gmail.com