CRVOTOČINA (Lycopodium clavatum L.)

Crvotočina
Foto: Radio Mrežnica


CRVOTOČINA, LYCOPODIUM CLAVATUM L.

Preneseno iz Novog lista!
Autor članka: Ivan LESINGER
Prenio: Lakky, 24.05.2013.
Kontakt mail: lakky63@gmail.com


Crvotočina liječi rane

U pučkoj medicini crvotočina se rabila i za liječenje bolesti mjehura, jetre, bubrega, kože, želuca, crijeva, gihta, žutice, reume  
 
Crvotočina (Lycopodium clavatum L.) pripada obitelji osladnjača (Familia Lycopodiaceae). Prirodni je antireumatik, dermetik, diuretik, kozmetik, laksativ i sekretolik. Druga imena su joj crvotočina kijačasta, divlja paprat, lisičji rep, mah od zemlje, vučja noga, vilin vinac, zmijina noga. Engleski naziv joj je Common Club Moss – Stag's-horn, njemački Keulenförmiger Bärlapp – Bärlap, Keulen – Bärlapp, francuski Lycopode en massue, talijanski Licopodio clavato.
   Biljka koja je u davnoj prošlosti činila nepregledne visoke šume tijekom tisućljeća čini rijetke male pokrivače u šumama. Ako prah (truske) crvotočine bacimo u vatru, tada pucketa i stvaraju svjetleće iskre što izaziva poseban vizualni dojam. U narodu prah nazivaju vještičino brašno ili munjin prah. Englezi crvotočinu nazivaju biljnim sumporom (poradi žutog praha) ili vučja šapa, te mahovinom.
   
Slična mahovini

Crvotočina je trajna zimzelena biljka s dugom do 2 metra puzavom stabljikom, dosta razgranatom i gusto pokrivena listićima koji su na vrhu zašiljeni. Dio stabljike koji je okrenut prema zemlji pun je sitnih i nježnih korijena. Biljka nakon četiri godine razvija viličaste trusne klasiče koji stoje na tankim uspravnim drškama. Iz trusnih klasička to jest iz sporangije istresaju se spore u obliku žutog praha kojeg u narodu nazivaju još i brašnom. Prah pliva na vodi i lako prianja uz razne predmete te je lako zapaljiv. Biljka sliči mahovini.
   Cijelu biljku beremo malo prije dozrijevanja, te sušimo na tavanu. Poslije sušenja, trešnjom istresemo spore koje moramo 2-3 puta prosijati da dobijemo čisto brašno-prah. Iz truske (Sporae Lycopodii ) dobivamo tekuću otopinu ( Emulsio Lycopodii ). Zeleni gornji dio biljke (klasiče) možemo brati već od svibnja mjeseca za pripremu čajnog napitka.
   
Ljekovito djelovanje

U pučkoj medicini crvotočina se tradicionalno rabila za liječenje bolesti mjehura, jetre (žutice, masne jetre, ciroze i malignih bolesti), bubrega (bubrežnih komplikacija), kože (herpes, čireva, ekcema, erizempla, vertigo, dermatitisa, itd.), reume, želuca, crijeva (proljeva, dezinterije, grčeva,), vodenih bolesti (hidropsija, ascitis ), gihta, žutice, velikog kašlja, grčeva želuca, kožnih rana (zaustavlja krvarenje – žuti prah od spora), bolova urinarnog trakta, kod poremećaja mokrenja (teško mokrenje), teških upala jajnika i testisa, itd. Najpoznatiji pripravak od crvotočine je tinktura kao i ekstrakt spora. Prah se tradicionalno rabi za liječenje raznih ozljeda kože od posjekotina do teških rana, čireva kože, kožnih osipa ili raznih upalnih erupcija kože. Kod dekubitisa ili rana od ležanja (starijih bolesnika kao i izjedline kod djece), poznato je pučko sredstvo.

Karakteristike biljke
      Vrijeme cvatnje: Crvotočina ne cvate već se razmnožava pomoću truski koje počinju klijati nakon 5 godina.
   Dozrijevanje truski: VIII. – IX. (na nekim staništima i ranije)
   Miris i okus: Prah bez mirisa i okusa.
   Stanište: Najčešće u brdskim crnogoričnim svijetlim šumama i na tlima koji sadrže kremičku kiselinu. Rjeđe raste na pjeskovitim obroncima, livadama i na neplodnom tlu.
   
   Ljekoviti sadržaj
   
   Ljekoviti sadržaj: Alkaloid likopodin, 50 % masnog ulja, glicerin, clavatin, organske kiseline – oleinsku i miristinsku, zasićene kiseline – palmatin, stearin, arahin, citrnsku i jabučnu; proteina, šećera, celuloze, fitosterola, gume, smole, voska te spojeve aluminija.
   
   Čaj
       (za navedena unutarnja oboljenja)
   1 jušna žlica usitnjene crvotočine, 2 dl vode
   Uputa za pripremu: Crvotočinu prelijemo vrućom vodom, poklopimo, pustimo da odstoji 1 sat i procijedimo.
   Uputa za uporabu: Pijemo 2-3 šalice čaja kod navedenih bolesti.
   
   Tinktura
   200 g usitnjene crvotočine, 1 l alkohola 60-postotnog
     Uputa za pripremu: Močimo 10 dana i procijedimo.
   Uputa za uporabu: U količini od 5 kapi dva do tri puta na dan, rabimo za liječenje upalnih procesa u urinarnom traktu (mjehur, mokraćovodi). Za liječenje životinja uzimamo 15 kapi na dan.
   
   Prah
   Koristimo ga za posipavanje raznih kožnih bolesti, rana, rana od ležanja (dekubitis), izjedlina butina nogu kod debelih osoba, izjedlina kod dojenčadi i djece i drugih tegoba.
   
   Homeopatija
   Jedan od najpoznatijih lijekova za koji kažemo da je polikrest u homeopatiji danas je Lycopodium (prof. Scudder – izradio je tinkturu od svježe biljke crvotočine sa sporama u 98 % alkoholu te potencirao u prvoj potenciji), koju je preporučivao kod ekstremne površinske osjetljivosti na dodir u bilo kojem obliku (ruka, zrak, toplina itd.).
   U homeopatiji se Lycopodium najviše rabi u potencijama od C 30, C 200, koje se preporučuju za osobe koje imaju osjećaja manje vrijednosti, nedostatak samopoštovanja te samopouzdanja, popraćenih s mnogo strahova (za zdravlje, od samoće, smrti, od ljudi, od javnog nastupa, treme, duhova, karcinoma ), depresija i fobija (agorafobija– strah od otvorenog prostora, te klaustrofobije– strah od zatvorenog prostora), te za osobe koje imaju izraženu nedisciplinu, nikako se ne mogu disciplinirati to jest kontrolirati, jer u svemu pretjeruju, u hrani, piću, kolačima, seksu, hvalisanju, lažima ekstravagantnostima itd. Djeca tipa Lycopodiuma vole zapovijedati, izražavaju grubost prema roditeljima, te svoje slabosti u razvoju usmjeravaju u intelektualni napredak.
   
   Uporaba u veterini
   Tinktura crvotočine za životinje je lijek za metljivost, kašalj, kod vodenih edema-oteklina, jakog i čestog mokrenja, te za jalovost životinja. U tu svrhu uzimamo tinkturu crvotočine 10 dana, na komadić kruha u količini od 15 kapi. (Wilffort).