BILJNA KEMIJA

Biljna kemija

Pojedini su istraživači posvetili život farmaciji i bolesnom čovjeku, a ostavili su iza sebe dokaze svoje ljubavi prema biljkama koje su bile nerazdvojni dio njihovih života, njihovog rada i nade da biljka pruža lijek za svaku bolest. Mi i danas koristimo izvjesne biljne droge ne poznavajući im kemiju. Možda je priroda nadarila biljke ravnotežom koja se iz nepoznatih razloga gubi ako se ne upotrijebi cijela biljka?


Ako nemamo saznanje o djelovanju droga i kemijskom sastavu, ne možemo kombinirati mješavine ljekovitih čajeva te se u tom slučaju najbolje odlučiti za pripravak od samo jedne jedine biljne vrste, ali dobro poznatog djelovanja. Pronalazački duh ljudi uvijek se rado bavio time da mijenja oblike i kombinaciju pripravaka. Zato imamo tinkture s alkoholom, vinom i octom, tvrde i meke ekstrakte, sirupe sa šećerom ili medom itd. Ali, što više umnažamo te oblike u kojima je i ona “korist” koja nas isključivo zanima, to ćemo duže vremena trebati da iz tvari odredimo djelotvornu dozu. Ekstrakt je, na primjer, zbog načina priređivanja uvijek malo nesiguran u svom djelovanju ako koristimo naše formule.
Najinteresantnije je prije svega, pa i u etnofarmaciji, čemu svaka biljka služi i kako djeluje na pojedine organe čovjekovog organizma, te koje se bolesti biljkama mogu spriječiti, ublažiti ili izliječiti. To će pitanje čovjek najprije postaviti, tek kasnije će pojedinci pitati za kemijske tvari i nosioce djelovanja. Za neke biljke ne znamo koja je to kemijska tvar u njima što djeluje ljekovito. To nije bio slučaj isključivo u narodnom korištenju biljaka nekada, nego se to pitanje donekle provlači još i danas. Kod istraživanja upotrebe biljaka u narodu, u istraživačkom i terenskom radu zabilježena su u primitivnim sredinama izvjesna liječenja za koja na drugim mjestima istraživači nisu imali prilike čuti. Čak je došlo do zanimljivih spoznaja da se ta sirovina manje trošila ondje gdje su ljudi bili bliski prirodi, nego u urbanim i gradskim sredinama. Općenito je razlika između biljke i droge u tome što je droga osušena biljka ili neki njen dio, a ljekovita biljka je određena biljna vrsta sve do momenta dok se ona ne ubere i osuši.


Botaničke su porodice jedinstvo biljaka s istim sastavom

Tako, na primjer, vrste iz otrovne i ljekovite porodice pomoćnice (Solanaceae) sadrže takve alkaloide koji su i kemijski, i s aspekta upotrebe vrlo slični, najčešće isti. Ali u tu istu, tako važnu skupinu ubraja se i paprika, koja ima sasvim drugi alkaloid i ima znatnu količinu vitamina C i karotina. Dakle, sredstvo je za poticanje funkcije želuca, začin, hrana i povrće. Česti su slični primjeri odstupanja u biljnoj porodici za slične tvari kod biljaka. Budući da su biljne droge veoma raznovrsnog kemijskog sastava i da ih većina sadrži i po nekoliko djelotvornih sastojaka, njihovo je djelovanje višestruko. Na taj način će se ime jedne te iste biljke pojaviti u njenim raznim djelovanjima na zdrave i bolesne organizme, s pravilima za njihovu praktičnu upotrebu. Ako je neka droga složenijeg kemijskog sastava, češće će se javljati i bit će ponavljana u većem broju grupa kemijskih tvari. Često se droge opisuju kao droge s višestrukim djelovanjem. Važan je još jedan slučaj: da se u jednoj biljci mogu naći i tvari koje su, sa stanovišta djelovanja, jedna prema drugoj zapravo u suprotnom pravcu na isti organ ili imaju suprotno djelovanje, ali ne djeluju tako na isti organ. Biljke ponekada i nisu u srodstvu, a imaju slično djelovanje i upotrebu. Upravo je zato kao načelo i nužnost izabrana kemijska podjela droga, ali s veoma važnom potpodjelom koja ipak upućuje na djelovanje droge makar se iz te podjele luči nedostatak, u neistovjetnosti droge i dotičnog sastojka. Tako djelovanje jako važnog naprstka, biljke poznate kao digitalis, pa i drugih droga, nije identično s digitoksinom u drogi, kako je digitalis nosilac djelovanja, pored tog, i drugih alkaloida koji također imaju svoja specifična djelovanja. Ako se želi postići isključivo djelovanje digitoksina, daje se uvijek u čistom stanju.
Droge su po okvirnoj podjeli uglavnom: alkaloidne, glikozidne, saponinske, taninske, eterična ulja i ostale. Inače su dio znanosti o drogama mnoge prirodne organske ljekovite sirovine, biljne i životinjske. U toj znanosti inače se obrazlaže i botanička podjela biljnih droga, gdje su botanički uz odjel, razred i porodicu nazočne vrste i podjela domaćih droga, s narodnim imenima biljaka. Ljekoviti su sastojci droga u biljci određene kemijske tvari, ili smjese srodnih, ili različitih materija, poznate ili nepoznate kemijske građe.


Lijekovi ili otrovi – ovisno o dozi

Alkaloidi
Jakog djelovanja, gorkog okusa i u vrlo malim količinama otrovni, najsnažniji su alkaloidi. Djeluju na živčani sustav, srce i krvotok, dišne, probavne i mokraćne organe, protiv reumatskih upala te stimuliraju imunološki sustav. Korištenje uz dnevno potrebnu količinu lijekova, kao i uspjeh pri tome, uvijek nadzire liječnik. Glavnije su alkaloidne biljke: ražena glavnica, velebilje, jedić, tatula, bunika, mrazovac i druge. Botaničke su porodice alkaloida: makovi (Papaveraceae), žabnjače (Ranunculaceae), pomoćnice (Solanaceae), žutike (Berberidaceae), zimzeleni (Apocynaceae), svilenice (Asclepiadaceae), broćevi (Rubiaceae)… Alkaloidi su posebno u sjemenju, korijenju i kori. Neki su dosta slični, mada su različito kemijski građeni.

Glikozidi ili heterozidi, saponini
U drogama su jako zastupljeni glikozidi ili heterozidi koji u svom sastavu sadrže redovito i vrstu šećera. Te su supstance čvrste, nehlapljive, manje ili više gorke, većinom u vodi i alkoholu lako topive i optički aktivne. Njih sadrže porodice: krstašica (Brassicaceae – stariji naziv Cruciferae), ruže (Rosaceae), ljiljani (Liliaceae) i druge. Heteroziodne biljke su: naprstak, gorocvijet, gorušica, medvjetka, sirištara, krkavinka, đurđica i dr. Od osobite su važnosti one droge koje djeluju na srce. Pojačavaju rad srca kad on postane nepravilan i nedovoljan zbog raznih oboljenja. Djeluju i kao lijekovi koji povećavaju količinu izlučivanja mokraće. Vrste glikozida su i saponini, oni sastojci što ih sadrže i šamponi, losioni i slična kozmetička sredstva. Ako dospiju u krvotok iz pripravaka ciklame, a donekle i iz divljeg kestena, izazivaju raspadanje crvenih krvnih tjelešaca. Jako su otrovni za žive tvari stanice, na sluzokoži izazivaju osjećaj draženja i lučenja tekućine, a na osjetljivoj koži mogu kod pojedinaca izazvati saponizidi alergije. Kako povećavaju propustljivost stanica, olakšavaju i pospješuju upijanje djelotvorno aktivnih supstanci, te je u probavnim organima u prisustvu saponizida upijanje lijekova kroz crijeva mnogo brže i potpunije. Djeluju i kao sastojci koji povećavaju količinu sluzi u dušniku i dušnicima. Čine sluz tečnijom, čime potpomažu njeno iskašljavanje. Stimuliraju bronhijalnu sekreciju. Domaće su saponizidne biljke: sapunjača, jaglac, divizma, ljubičica, sitnica, breza, preslica, zečji trn i druge. Mnoge saponinske biljke domaće životinje ne pasu, a u sijenu ih jedu bez ikakvih štetnih posljedica. Vjerojatno su tome uzrok promjene koje u drogama nastaju prilikom sušenja. Na nekim kontinentima upotrebljavaju te droge za “čišćenje krvi” te je pitanje saponina još uvijek vrlo zanimljivo. Te se droge lako i dobro rastvaraju u vodi i alkoholu, naročito vrelom. Najčešće su bijele, žućkaste ili mrke boje, bez mirisa. Vrlo su slatke ili veoma gorke. Pronađene su u nekih 400 biljaka, a od zastupljenih porodica važne su kod nas karanfili (Caryophyllaceae) i ljiljani (Liliaceae). Saponina uglavnom nema u porodicama biljaka s eteričnim uljima niti kod biljaka s mnogo tanina.


Tanini, eterična ulja, antibiotici (fitoncidi)
Tanini su tvari u drogi oporog okusa, sa svojstvom da uništavaju bjelančevine te kao takve tvari štave kožu. Hrastova, cerova, jasenova, orahova i druge kore drveća i voća stežu usta, oporog su okusa. Tanini iz mušmula, divljih krušaka, jabuka i drugog divljeg voća važni su kao pomoć kod proljeva i za brže zarašćivanje rana, ujeda, za jačanje i slično. Koriste se i ružin cvijet, opore jabuke, mlada hrastova kora, korijen petoprste, koprivin list, nadzemni dijelovi pljuskavice, orahove ljuske, kora i list, šišarke s hrasta, plodovi borovnice, kupine i maline, dunja, oskoruša i razno drugo oporo bilje. Tanini neutraliziraju djelovanje otrova, taložeći bjelančevine na oboljeloj i ozlijeđenoj sluznici ili koži. Blokiraju razne klice iz crijevne sluzokože. Talože bjelančevine u sluzokoži usta pa se osjeća oporost i suhoća kože i sluznice. U slučaju opekotine, pomoću njih se može stvoriti jedna vrsta zaštitnog filma. Količinski su različito zastupljeni u drogama. U hrastovoj kori prisutni su oko 10%, u korijenu petoprste oko 20%, a u raznim šišarkama od 50-70% su tanini. Važne su porodice Rosaceae, Leguminosae, Myrtaceae, Rubiaceae… Višegodišnje zeljaste biljke sadrže najviše tanina u podzemnim organima.
U sastavu mirisnih biljaka pohranjeno je mirisno, najčešće slabo obojeno ili žućkasto eterično ulje. Svojstvenog je mirisa i ljutog aromatičnog okusa. Ta su ulja slabo topiva u vodi, a topiva su u alkoholu, masnim uljima i eteru. Droga najbogatija eteričnim uljima jest cvijet karanfila, s oko 20% sadržaja eteričnog ulja. To ulje zastupljeno je i u biljci pljuskavici (kantarion), borovici, pelinu, majčinoj dušici, kamilici, metvici, lavandi, ruži, bijelom boru, čubru i drugim biljkama. Mirisne biljke s hlapljivim sastojcima imaju moć uništavanja bakterija te je u tome njihovo veliko značenje. Eterična ulja borova i drugog crnogoričnog drveća, češnjaka, luka daju također hlapljive sastojke koji djeluju antibakterijski. Te tvari zastupljene su kod biljaka cvjetnjača i porodica: usnače (Lamiaceae) (Labiatae), rutvice (Rutaceae), lovori (Lauraceae), štitarke (Apiaceae) (Umbelliferae), glavočike (Asteraceae) (Compositae)… Gume iz porodica leptirnjača (Fabaceae) (Leguminosae) važne su jer imaju zaštitno djelovanje na želudac i crijeva. U svim biljnim vrstama, a posebno u kiselim plodovima i klicama, nalaze se važne organske kiseline, od limunske, vinske i oksalne koja ublažava crijevne tegobe. Fermenti žitarica mogu pospješiti probavu ugljikohidrata. Vitamini su nužni za razvitak i održavanje organizma, a sadrže ih ljekovite biljke. U biljnim su drogama i antibiotici i fitoncidi. Sposobni su uništiti ili spriječiti razvoj nekih vrsta mikroorganizama bez štete po organizam, a između njih i antibiotika nema velike razlike. Fitoncidno djeluju eterična ulja, osobito u lukovima i nekim biljkama: dragoljubu, kravljaku, rosiki, vranjemilu…
Metode za izvlačenje materija iz droga ponekada su različite čak i za istu tvar iz različitih droga. Alkaloidi, glikozidi i saponini smatraju se otrovnim materijama. Celuloza, škrob i šećeri bez neke su naročite važnosti, a vrlo su rasprostranjeni u drogama. Naprotiv, vitamini i druge važne materije nalaze se samo u jednoj biljci ili u vrlo maloj grupi biljaka. Najidealnije bi bilo kada bi se uvijek mogle upotrebljavati svježe ljekovite biljke. Uloga fermenata velika je pri sušenju jer se zbog njihovog utjecaja događaju velike promjene na štetu biljnih stanica dok su žive. Naročito su osjetljivi glikozidi i saponini. U živoj, neozlijeđenoj biljci, mnogi fermenti su u posebnim stanicama, a glikozidi u drugim. Kada se biljka ozlijedi, fermenti se dovedu u dodir s glikozidom i nastaje kemijska reakcija u kojoj sudjeluju molekule vode, a promjene su vidljive. Većina saponskih biljaka, inače vrlo otrovnih dok su svježe, sušenjem gubi svu ili skoro svu otrovnost, pa tako i ljekovitost. Zato se te vrste biljaka češće upotrebljavaju samo svježe. Svakako se mora provjeriti biljku i pomno je proučiti iz opisa, uz svaki podatak o njoj. Iz brojnih praktičnih priručnika u kojima su opisane biljke, jasno je da li biljka sadrži takve droge koje su jačeg ili slabijeg djelovanja.

Jadranka Gržinić

Opaska!
Ovaj clanak je posudjen sa Googlea a nalazio se na već ugašenoj web stranici!
Za Domacu biljnu ljekarnu pripremio Lakky, 08.05.2008