STOLISNIK (Achillea millefolium L.)

STOLISNIK - (Achillea millefoltum L.)
lakky Today at 8:22 am

STOLISNIK -Achillea millefoltum L.
Familia: Asteraceae

NARODNI NAZIVI: HAJDUČKA TRAVA, HAJDUČICA, JEZIŽEC, PURJA TRAVA. KUNIĆA

Nadzemni dio biljke stolisnika - Millefolii herba
Cvijet stolisnika - Millefolii flos
Eterično ulje stolisnika - Millefolii aetheroleum.

Naziv ove biljke potječe od imena mitskog junaka Ahila i "mile folium", što znači tisuću listova.
Stolisnik je rasprostranjen u cijelom svijetu. Raste i u nizinskim i u planinskim područjima.

Morfološke i fiziološke značajke
Stolisnik je višegodišnja zeljasta biljka. Korijenov sustav sastoji se od pužućeg rizoma s brojnim sitnim žilicama. Stabljike su ravne, najčešće slabo razgranate, visine do 80 cm.

Listovi su izduženi, dvostruko i trostruko podijeljeni. Režnjevi su šiljasti i gusto zbijeni.

Cvjetovi su složeni i skupljeni u vodoravne cvatove. Obodni cvjetovi su bijele, a vrlo rijetko i ružičaste boje. U sredini cvijeta nalaze se plodni cvjetići. Sjeme je sitno, ovalnog oblika, sive boje. Masa 1000 zrna je 0,10 - 0,15 g. Zrelo sjeme je dobre klijavosti i klija odmah nakon berbe. Nakon dozrijevanja
sjemena cvjetonosne stabljike se suše. a biljke prezimljavaju u obliku rozete. Stolisnik dobro podnosi niske temperature kao i ljetne vrućine i suše. Cijela biljka je žilava i formira čvrst i gust busen.

Kemijski sastav i upotreba
Stolisnik sadrži 0,2 - 1,2 % eteričnog ulja. U ulju tetraploidnog stolisnika ima 30 - 50 %. azulena. nešto cineola. kamfora. sabinena, pinena i drugih tvari. Biljka također sadrži flavonoide, alkaloide (ahilein), tanine, organske kiseline i krom. koji je važan za sintezu inulina.

Stolisnik je gorka aromatična biljka koja se koristi za poboljšanje probave kao i za stimuliranje lučenja žuči. Koristi se i za izbacivanje žučnih i bubrežnih kamenaca. Može se koristiti i za vanjsku upotrebu u obliku kupki, obloga ili ekstrakata za liječenje kožnih oboljenja, hemeroida itd. Eterično se ulje koristi u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.

Uvjeti uzgoja
Klima - Stolisnik treba uzgajati na sunčanim površinama jer nema velikih potreba za vlagom.

Tlo - Stolisnik se može uzgajati na svim tipovima obradivih tala, neutralne do slabo kisele reakcije. Najbolje uspijeva na dubokim tlima dobrih fizikalnih i kemijskih značajki, ali treba izbjegavati tla bogata dušikom.

Uzgoj
Plodored - Stolisnik se kao višegodišnja kultura ne uzgaja u plodoredu. Najbolje ga je saditi iza kultura koje ostavljaju tlo čisto od korova. Leguminoze nisu dobre pretkulture.

Obrada tla - Za razliku od mnogih kultura, stolisnik ne zahtijeva duboku obradu tla. Oranje treba obaviti na dubinu od 20 do 25 cm.

Gnojidba - Za osnovnu se gnojidbu upotrebljavaju mineralna NPK gnojiva s povećanim sadržajem fosfora koji potiče razvoj cvatova.
Gnojidba se obavlja tijekom predsjetvene pripreme tla. Ovisno o plodnosti tla. primjenjuje se 200 - 300 kg/ha gnojiva. Mineralna gnojiva treba primjenjivati tijekom cijelog uzgojnog razdoblja i to krajem godine, nakon vegetacije ili u rano proljeće, prije početka vegetacije. U organskoj se poljoprivredi primjenjuje stajski gnoj i druga dozvoljena gnojiva koja sadrže fosfor i kalij.

Razmnožavanje - Stolisnik se razmnožava direktnom sjetvom sjemena u polje ili preko presadnica. Direktna sjetva sjemena obavlja se sijačicama u redove na razmaku od 50 do 60 cm. Sjeme se sije u brazde, bez naknadnog pokrivanja. Nakon sjetve površinu treba povaljati glatkim valjkom. Sjetva se obavlja krajem kolovoza ili početkom rujna. Sjeme klija za 10 - 15 dana. pa su do zime biljke dovoljno razvijene da mogu prezimiti. Sjetva se može obavili i u proljeće, tijekom ožujka ili najkasnije do polovice travnja. Za sjetvu na razmaku između redova od 50 - 60 cm potrebno je 300 g sjemena uz uvjet da se sije 50 zrna po m².

Za jesensku je sjetvu potrebno 1 - 2 kg/ha sjemena. Sjeme treba miješali s nekim inertnim materijalom - nosačem (pijesak ili sl.).
Čistoća sjemena za sjetvu treba biti 90 %, a klijavost najmanje 80 %. Ako se stolisnik razmnožava preko presadnica, sjetva sjemena u hladne lijehe obavlja se u drugoj polovici lipnja. U tom su slučaju biljke spremne za presađivanje krajem listopada. Presadnice se sade na dobro poravnatu i usitnjenu površinu u brazde duboke 5 - 8 cm na razmaku između redova od 50 do 60 cm. Nakon sadnje presadnice se prekriju zemljom i dobro pritisnu. Za površinu od 1 ha potrebno je 66 600- 80 000 biljaka.

Njega
Stolisnik nije zahtjevna biljka, ali najveći se prinosi postižu na rastresitim površinama čistim od korova. To je posebno važno za mlade biljke u prvoj godini uzgoja. Nasade na siromašnim tlima treba prihraniti mineralnim dušičnim gnojivom.
Međuredno okopavanje i kultiviranje obično se obavlja 2 -3 puta. a po potrebi i više.
Prihranjivanje se obavlja u rano proljeće, najčešće tijekom travnja s dušičnim gnojivom (KAN) u količini od 100 do 150 kg/ha. Nakon završetka prve ili na početku sljedeće vegetacije treba primijeniti 100 - 200 kg/ha mineralnog NPK gnojiva.

Berba
Od stolisnika se koristi cvijet sa stabljikom dužine do 25 cm (herba) ili samo cvijet. Stolisnik se bere u fazi punog cvjetanja. Berba se obavlja strojno, a na manjim površinama ručno. Prva godina uzgoja daje samo jednu berbu i to lijekom lipnja. Višegodišnji nasadi daju dvije berbe, prvu tijekom lipnja, a drugu tijekom kolovoza ili rujna.

Sušenje
Stolisnik se može sušiti prirodnim putem ili u sušnicama na temperaturi od 40 do 60 °C. Za 1 kg suhih nadzemnih dijelova biljke potrebno je 3,5 - 4,0 kg svježih.

Prinos
U prvoj godini uzgoja prinos suhih nadzemnih dijelova biljke je 1500
- 2500 kg/ha. a sljedećih godina i do 6000 kg/ha. Prinos cvijeta u prvoj godini je do 1000 kg/ha, a sljedećih i do 3000 kg/ha.

Standardi kvalitete za herbu stolisnika (Millefolii hb.) prema Ph. Eur. 5.
- eterično ulje min. 2 ml/kg (s.t.)
- strane tvari:
- dijelovi stabljike promjera većeg od 3 mm max. 4 %
- ostale strane tvari max. 2 %
- gubitak sušenjem max. 12,0 %
- ukupni pepeo max. 10,0 %
- pepeo netopljiv u HCl max. 2,5 %



Ovaj članak o uzgoju stolisnika služi za usporedbu sa prethodnim a prenesen je iz knjige "Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja" u izdanju Jan-Spider-a.
Autor: grupa autora.
Prenio: Lakky, 21.12.2012.
Kontakt mail: lakky63@gmail.com

STOLISNIK (Achillea millefolium L.)



Narodna imena: hajdučka trava, hajdučica, sporiš, kunica, belo ivanjsko cveće, kunji rep, mesečina, paprac, petrovsko cveće, ravan,
romanika, spor, stolista, tintorova trava.


Hajdučka trava je najznačajnija i najrasprostranjenija vrsta, raste kao korov pored puteva, na kamenjarima, zapuštenim mestima, kserofitnim šumama. Kod nas rastu i neke druge vrste roda Achillea i to: Achillea abrotanoides Vis., A. atrata L., A. clavenae L., A. collina Becker, A. distans W.K., A. nobilis L., A. pannonica Schreck., i druge koje nemaju široku upotrebu u narodnoj medicini, već samo lokalni značaj.


Botaničke osobine

Hajdučka trava je višegodišnja zeljasta biljka. Ima uspravnu maljavu stabljiku visoku do 80 cm, pri vrhu granatu i obraslu listovima izduženo-linearnog oblika, koje je dvostruko do trostruko perasto deljeno u režnjeve. Lišće je s obe strane pokriveno dlačicama. Cvetne glavice su sitne, veličine do 5 mm, bele boje, sakupljene na vrhu stabljike u štitaste cvasti. Cveta preko celog leta. Plod je spljoštena ahenija. Hajdučka trava je polimorfna vrsta koja se u prirodi javlja sa više podvrsta koje se međusobno razlikuju citogenetski i hemijski.


Hemijski sastav i upotreba

Nadzemni deo biljke u cvetu (Millefolii herba) sadrži do 1% etarskog ulja (Farmakopeja zahteva najmanje 0,13%), flavonoide, vitamin K, gorku materiju ahilein, smole, sterole, tanine i dr. Etarsko ulje hajdučke trave (Aetheroleum Millefolii) se dobija destilacijom pomoću vodene pare, a u sebi ima pinena, cineola, tujona, kamfora, limonena, borneola. Ulje može da bude i plave boje zavisno od hemijske rase koje sadrže proazulene koji destilacijom prelaze u hamazulen.
Hajdučka trava se koristi u obliku čaja za poboljšanje apetita, kod želudačnih tegoba, nadimanja i teškog varenja. Deluje kao amara aromatica, blag hemostatik i kao splazmolitik. U narodnoj medicini se koristi za zarašćivanje rana kao hemostiptik i ublažavanje bola, te otuda potiče i sam naziv biljke. Spolja se upotrebljava kao antiflugistik slično kamilici, za ispiranje, kupke, obloge. Hajdučka trava ulazi u sastav gorkih čajeva, čajeva za čišćenje, pojačano lučenje žuči, čaja za normalizaciji metabolizma i čaja za umirenje. Zbog prisustva vitamina C daje se kod krvarenja i hemoroida. Pri upotrebi hajdučke trave treba znati da kod osetljivih osoba može izazvati alergiju. Zato ljudi osetljive kože treba da koriste samo mlade, tek procvetale biljke, a čaj da piju u manjim količinama.


Sakupljanje – Herba se sakuplja tokom letnjih meseci, od juna do avgusta, odsecanjem vršnih delova biljaka dužine 20 – 25 cm, ili se sakuplja samo cvast, dužine 2 cm. Odsečeni delovi se vezuju u kite i suše na promajnom mestu ili sušnici na temperaturi 35 – 50 oC. Suva droga je aromatičnog mirisa, gorkog i malo slanog ukusa. Pošto stabljika ne sadrži lekovite sastojke bolje je upotrebljavati sam list i cvet. Stoga droga koja ima više stabljika je manje cenjena. Suva herba se pakuje u jutane vreće ili kartonske kutije i čuva zaštićena od svetlosti, godinu i po dana.
Odnos pri sušenju nadzemnog dela hajdučice je 4 :1.

Članak iz knjige Jana Kišgecija, prenio Admin, 13.06.2008