VRBOVICA (Epilobium pariflorum – montanum L.)

VRBOVICA (Epilobium parviflorum)

Od jednog oca obitelji dobila sam jednom pismo, u kojem doslovce piše: "Preklinjem Vas s uzdignutim rukama, možda mi još možete pokazati put k zdravlju, te mojoj, zajedno sa mnom jako ožalošćenoj obitelji darovati zdrava oca." Prije toga mije opisao svoju povijest bolesti: godine 1961. je zbog kupanja u radioaktivnoj vodi kronična upala prostate postala akutnom. Lutao je od jedne bolnice do druge, ali ga ni jedan liječnik nije htio operirati, bio je zdvojan. Svaka mu. je stolica bila krvava i gnojna. Zbog prevelike upotrebe lijekova dobio je čir nal dvanaesniku, oštećena mu je crijevna flora i zadobio je teško oštećenje jetre. Bio je bliže smrti nego životu i po odredbi liječnika prestao je uzimati sve lijekove. Iza toga je, kako piše, bio operiran elektro metodom, l pored operacije upale nisu prestale do današnjeg dana. Tablete i injekcije su ponovno pogoršavale njegovo stanje. Počeo je piti čaj od koprive i čaj za mjehur što mu je toliko popravilo njegovo zdravlje da danas ponovno može raditi. Taj križni put bi vjerojatno patničkom ocu obitelji bio ušteđen da je znao za vrbovicu koja upale prostate može potpuno izliječiti.

Vrbovica je do sada bila kao ljekovita biljka posve nepoznata, nije bila opisana ni u jednoj poznatoj knjizi o ljekovitom bilju i tek je predstavljena u prvom izdanju moje knjige "Zdravlje iz Božje ljekarne" pa je tada započeo njezin pravi pobjednički pohod kao ljekovite biljke koja liječi oboljenja prostate. U najkraćem je roku postala poznata po cijeloj Evropi a time i izvan nje, konačno i zbog toga stoje toliko pomogla ljudima kod navedenih bolesti. U posljednje se vrijeme i o njoj piše u knjigama o ljekovitom bilju i u odgovarajućim revijama.

Zbog velikoga broja vrsta vrbovice došlo je zacijelo i do nesigurnosti. Od ljekovitih vrsta valja spomenuti sljedeće: ružičastu vrbovicu (Epilobium roseum), sitnocvjetnu vrbovicu (Epilobium parviflorum), planinsku vrbovicu (Epilobium montanum - još neka narodna imena: šumska vrbovica, svilovina), tamnozelenu vrbovicu (Epilobium obscurum), lancetastu vrbovicu (Epilobium lanzeolatum), brežuljkastu vrbovicu (Epilobium collinum), močvarnu vrbovicu (Epilobium palustre), šljunkovitu vrbovicu (Epilobium fleischeri) i alpsku vrbovicu (Epilobium anagallidifolium).

Sve ljekovite vrste vrbovice prepoznajemo po njihovim malim cvjetovima crvenkaste, blijedoružičaste ili skoro bijele boje. Cvjetovi su nasađeni na duguljastim, tankim sjemenim mahunama iz kojih nakon pucanja ispadaju sjemenke s bijelim, pamuku sličnim dlačicama. U Tirolu vrbovicu začudo poznaju pod imenom "ženska kosa".

Kod spomenutih ljekovitih vrsta beremo cijelu biljku, dakle stabljiku s listovima i cvjetovima, pri čemu treba paziti da ju otkinemo po sredini - inače jako lako pukne, tako da mogu ponovno istjerati novi bočni izdanci. Nabrane biljke režemo još svježe, l u najtežim slučajevima pijemo dnevno samo dvije šalice čaja od vrbovice i to jednu šalicu ujutro natašte i jednu uvečer. To ne znači da možemo izostaviti posjet liječniku. U svakom slučaju kod svake teže bolesti valja se posavjetovati s liječnikom.

Dvije vrste vrbovice koje s drugim, sitnocvjetastim vrstama jedva da možemo zamijeniti, ne smijemo brati. To su dlakava vrbovica (Epilobium hirsutum) i vrbolika (Epilobium angustifolium). U prve su cvjetovi veličine nokta na palcu i purpurno crvene boje. Često ju nalazimo u velikim grmolikim skupinama, visoka je do 150 cm, u plitkim vodama ili uz njih; stabljika i listovi su mesnati i na donjoj strani malo dlakavi. Poznati austrijski botaničar Richard VVillfort, koji vrbovicu kao ljekovitu biljku vrlo dobro pozna, u svojoj ju knjizi ne spominje. Mogli bi ju, kako je rekao, vrlo lako zamijeniti s dlakavom vrbovicom, koja, za razliku od sitnocvjetne vrbovice, ima najmanje pet puta veće cvjetove, mesnatiju peteljku i listove, znatno je viša i suprotna djelovanja. Vrbolika, koja se u narodu naziva i kiprej, kiprovina, ciperje, vrbova ružica, noćurak, visoka je do 150 cm, najčešće raste na šumskim proplancima, rubovima šuma, krčevinama i malinovom grmlju. Veliki purpurno crveni cvjetovi stoje na dugim, piramidnim, labavim grozdovima na crvenkastoj stabljici. Vrboliku nalazimo u velikom broju, a njezini cvjetovi blistaju kao vatrenocrvena ploha.

Bila sam mlada žena, kada je moj svekar u najboljim muževnim godinama umro zbog prekomjernog povećanja predstojne žlijezde, dakle hipertrofije prostate. Susjed, dobar poznavalac ljekovitoga bilja, pokazao mi je vrbovicu i kazao: "Da je Vaš svekar pio čaj od ove biljke, još bi danas bio živ. Zapamtite ovu biljku. Vi ste mlada žena i moći ćete s_njom mnogima pomoći." Ali kako to već obično biva, kad je čovjek mlad i zdrav, nisam se više za nju zanimala.

Drugačije je bilo s mojom majkom! Sakupljala ju je svake godine i pomagala mnogim ljudima s oboljenjima mjehura i bubrega. Njezina je ljekovita moć tako velika da često jako brzo nestanu sve tegobe kod oboljenja prostate. Bilo je slučajeva kada su muškarci bili tik pred operacijom, mokraća je istjecala još samo na kapljice; jedna jedina šalica čaja već je donosila olakšanje. Jasno je, da za izlječenje valja čaj piti duže vrijeme.

Od majke sam saznala za nekog bolesnika, koji je već imao iza sebe tri operacije raka na mjehuru - klinički dokazan rak na mjehuru i koji je bio u jako lošem fizičkom stanju. Savjetovala sam mu da pije čaj od vrbovice.

0 njegovu izlječenju saznala sam kasnije od liječnika. To je još bilo u doba kada se još nisam bavila ljekovitim biljem. Izlječenje je na mene ostavilo jak, trajan utisak. Majka me je češće opominjala da ne zaboravim, kad nje jednom ne bude, brati te ljekovite biljke. Na Svijećnicu 1961. godine moja je draga majka umrla i to ljeto sam zaboravila nabrati vrbovicu.

U ordinaciji mojega liječnika sam saznala da u našoj bolnici, bez nade za izlječenje, leži poznanik obolio od raka na mjehuru. "Ne, taj dobri čovjek ne smije umrijeti!" uzviknula sam. Pri tom sam mislila na vrbovicu. Liječnik, koji je o ljekovitom bilju imao dobro mišljenje mislio je da u ovom slučaju više ništa ne može pomoći. Nisam imala ništa nabrane vrbovice i s užasom sam mislila na to da je sada polovica listopada, sve je već ocvalo i osušilo se. Usprkos tome krenula sam ju tražiti. Znala sam za jedno mjesto na kojem ljeti cvjeta. Našla sam doduše samo nekoliko požutjelih stabljika, koje sam ipak nasjeckala i poslala ženi teško bolesnoga čovjeka. Svaki dan mu je davala po dvije šalice čaja, jednu ujutro i jednu uvečer i nakon četrnaest dana liječnik mi je telefonom javio da se bolesnikovo stanje jako popravilo. Smijući se kazao je: "Dakle, tvoja biljčica pomaže!" Od tada sam pomogla stotinama i stotinama ljudi baš kao što mi je rekao starac iz mog zavičaja: "Zapamtite ovu biljku, s njom možete pomoći mnogim ljudima."

Jedan mi je ljekarnik u Munchenu pokazao mjesto u jednoj staroj, debeloj ljekarničkoj knjizi na kojem je vrbovica još oko 1880. godine bila navedena kao ljekovita. Lijekovi su ju potpuno istisnuli. Kroz moja predavanja, putovanja i izdanja postala je vrbovica ponovo poznata u svim slojevima stanovništva. Moji savjeti su u mnogih ljudi naišli na velik odjek; naročito tamo kamo sam na svojim putovanjima došla sa svojim mužem, bilo to u planinama, na šumskim putevima, na obalama rijeka ili na krčevinama, čak smo i u Postlingbergu i Freinbergu u Linzu, našli, na našu radost, srednji izdanak pažljivo iščupan. Svako, tko pozna tu ljekovitu biljku, cijeni ju i čuva pažljivim branjem od istrebljenja. Biljka nakon branja izraste još dva do tri puta. Ako podanak ostane u zemlji, sljedeće proljeće ponovo istjera.

Na svoju radost iz pisama saznajem da u mnogim vrtovima između jagoda, povrća i ukrasnih grmova raste vrbovica. Ranije su ju čupali kao dosadan korov. Kolikim je oboljelima mogla za to vrijeme donijeti izlječenje i novu volju za život! Nedavno sam pomogla jednom svećeniku, koji je imao rak na prostati i mjehuru, a liječnici su digli ruke od njega, tako da se on danas pun radnog elana opet posvećuje svom poslu.

Iz Schwarzwalda sam dobila ovo pismo: "Moja je šurjakinja zbog zračenja uslijed oboljenja od raka u trbušnoj šupljini zadobila čak oštećenja na crijevima i mjehuru. Osjećala je tako jake bolove u mjehuru da joj je liječnik davao morfij. Tada smo po slici u Vašoj knjizi "Božja ljekarna" potražili vrbovicu, našli ju i nakon tjedan dana pijenja čaja svi bolovi su nestali. To su čuda iz Božje ljekarne!" - O drugim uspjesima u liječenju možete čitati u knjizi "Maria Treben i njezini uspjesi u liječenju", objavljenoj u nakladi W. Ennsthaler.

Mnogi oboljeli na .prostati mogu uz pomoć vrbovice opet ozdraviti, čak često i tako da se ne moraju podvrći operaciji. Ako je operacija već obavljena, čaj od vrbovice uklanja žarenje ili druge tegobe koje se nakon operacije često javljaju. U svakom slučaju potrebno je savjetovati se s liječnikom. Jedan muškarac koji je izliječio prostatu piše iz Coburga: "Vrbovica mije pomogla kod mojih tegoba s prostatom. Nakon infarkta ležao sam u pokrajinskoj bolnici u Coburgu. Pored toga imao sam tegoba s prostatom, koju mi zbog slabog srca nisu mogli operirati. U slučaju da se stanje pogorša morao bi se uvesti trajni kateter. Saznao sam za čudotvornu vrbovicu koja je kod sličnih tegoba mnogima pomogla. Počeo sam piti njezin čaj i to tri šalice dnevno; za nekoliko dana sve tegobe su prestale. Sada, za potpuno izlječenje, pijem po dvije šalice dnevno. - Našem gospodinu Bogu zahvaljujem od sveg srca. Želim Vam, gospođo Treben, da s vrbovicom pomognete još mnogim ljudima s jednakim tegobama. Nevjerojatno je, da Božje ljekovite biljke - kad službena medicina ne može ništa više savjetovati - tako dobro pomažu."

NAČIN UPORABE

Priprema čaja:

1 vrhom punu čajnu žličicu bilja stavimo na 1/4 l vode, samo oparimo, pustimo da kratko odstoji. Pijemo samo dvije šalice dnevno, ujutro natašte i uvečer pola sata prije večere.

Vrbovica pomaže (dr. DirkArntzen, Berlin)

Pismo dr. Arntzena, liječnika opće prakse, antropozofa:" Sljedeći se opis temelji na razumijevanju biljaka kako ga je postavio Rudolf Steiner, a dalje razvijali razni biolozi i botaničari. To razumijevanje je zapravo slika, koja se zove "Naopaki trodjelni čovjek." To znači da korijenje odgovara živčano - osjetilnoj organizaciji, dakle naročito čovjekovoj glavi, listovi središnjem, ritmičkom sustavu, cvjetovi i plodovi sustavu za izmjenu tvari i ekstremitetima.

Ta predodžba, kao i sve stvari u životu, ne može se mehanički primijeniti. Mora se razraditi za svaku biljku i obrnuto, za svakog bolesnika, pojedinačno. Ako smo ju jednom, makar u početku i na samo malom broju primjera shvatili ona nam daje čvrstu, trajnu osnovicu za razumijevanje inače uvijek ponešto nejasna "odnosa" između čovjeka i biljke.

Načelo toga postupka pokazat ćemo primjerom. Uzmimo Hamamelis virginiana. Zimi izbiju cvjetovi izravno iz kore. Ne dolazi do normalnog razvoja preko lista. Kora pripada mineralnom području korijena. Postoji, dakle, situacija u kojoj se "načelo izmjene tvari" cvijeta izravno sudara s živčano - osjetilnim načelom korijena i kore, bez "zdravoga, normalnoga" izjednačavanja preko lista. Takva se situacija javlja i u čovjeka (i naravno u životinja) npr. kod rane, prije svega u predjelu čmara (anusa). Hamamelis je model za ranu, za hemoroide. Može tako proći cijeli život, a da pritom ne oboli; moglo bi se čak reći, da živi od i zbog te neobične situacije. Stoga biljka može za nas postati ljekovito sredstvo. Ona nam tako pokazuje da se u određenoj situaciji, koja je takva kakva jest, može preživjeti cijeli život bez da se oboli, l jer su takve "situacije" životne činjenice, dakle već nešto duhovno, kasnije ne zavisi tako jako o masovnosti, materiji, što može biti objašnjenje za djelovanje homeopatskih ražrjeđivanja (potencija).

Vratimo se sada k Epilobiumu, vrbovici Marije Treben. Ta se biljka ističe prije svega po tom, što je to što u početku smatramo malom, bezazlenom cvjetnom stabljikom, uistinu podrasla plodnica, koja nakon cvjetanja kao što plodu i priliči jako nabubri, požuti i izraste u dužinu.

U jesen ispadnu sjemenke obilno obložene s pamučastim. nitima. Vrbovica je sa svojim različitim vrstama jako rasprostranjena biljka. Cvjeta i rađa jako mnogo što znači da u tom dijelu intenzivno živi; listovi, stabljika i korijen su suprotno tome nezanimljivi. Ako sve preslikamo na čovjeka to znači: glavno djelovanje smijemo tražiti u donjem dijelu čovjeka, u čemu su bitni mokraćni i spolni organi. Daljnjim razmišljanjem možemo područje crijeva uglavnom isključiti (tu se ubrajaju ljekarije s jačim okusom, npr. gorke).

Plodnica kao bitan, upadljiv dio dometnuta je unutra. To se može shvatiti tako da s obzirom na svoj položaj jasno podsjeća na prostatu, predstojnu žlijezdu. Razvoj plodova ujesen asocira nas na jesen čovjekova života, velika rasprostranjenost na isto tako čestu "bolest."

Nešto sasvim slično vidimo kod bundeve (tikva): podrasla plodnica, ogromno povećanje nakon cvjetanja i takoreći nužno djelovanje na mokraćne organe, slično djeluje i kruška (Pyrus). l još za stručnjake: Hypoxis rooperi, biljka iz Južne Amerike, koja sadrži sitosterin, ima isto tako podraslu plodnicu.

Uvažavanja vrijedno je zapažanje, da mnogo značajnih biljaka za spolne i mokraćne organe, kao što su sljez i pamuk (Gossypium), isto tako pokazuju jako, upadljivo tvorenje pamučnih vlasi. Objašnjenja za to još nismo našli.

Najučinkovitija je, kako piše i Maria Treben, u obliku čaja. Taj mirišljavi vodeni pripravak usmjerava ljekovite moći pogotovo na donji dio čovjeka i njegov mokraćni sustav.

I što je najvažnije: vrbovica pomaže! Veliko hvala treba ponovo reći onoj koja nam je otkrila tu do sada prezrenu ljekovitu biljku iz "Božje ljekarne."



Preneseno Iz knjige M. Treben "Ljekovito bilje iz Božje ljekarne".
Pripremio i prenio: Lakky, 28.12.2014.
Kontakt mail: lakky63@gmail.com

Vrbovica
Foto: Lakky, 2008

VRBOVICA, EPILOBIUM PARIFLORUM – MONTANUM L.

Vrbovica liječi prostatu

Osim što je dragocjena u liječenju upalnih stanja prostate, ovom se biljkom uspješno liječe bolesti mjehura, bubrega i uporne bakterije u urinarnom sustavu  

Vrbovica (Epilobium pariflorum – montanum L.) biljka je iz obitelji pupoljica (Oenotheraceae), a farmakopejski naziv joj je Herba Epilobium. Prirodni je antiseptik, antibakterik, adstrigent, antiinflamatorik i antikarcinom.

   Druga imena ove ljekovite biljke su planinska vrbovica, svilovina, šumska vrbovica, Englezi je nazivaju Broadleaved Willowherb – Mountain Willow-Herb, Nijemci Berg-Weidenröschen, Francuzi Epilobe des montagnes, a Talijani Garofanino di montagna.
   
Cvate od srpnja do rujna

Iz zaborava pučke medicine vrbovicu je afirmirala austrijska bilinarka Maria Treben. Ova trajna biljka s uspravnom okruglom i nerazgrananom stabljikom naraste i do 100 cm. Listovi su joj dugi, jajastog oblika i na vrhu zašiljeni. Cvijet s četiri latice je bijelo-ružičast, crven, a cvate na samom vrhu sjemenskih ljuski.

Podanak je jako razvijen s puno vriježa.

Plod je tobolac dugog i uskog oblika.

   Vrbovica cvate od srpnja do rujna. Raste na šumskim čistinama, sječama, paljevinama, među borovima uz šumske putove, pretežno u crnogoričnim i listopadnim šumama. Voli svježa hranjiva tla bogata dušikom.

  Želimo li ubrati i spremiti vrbovicu, sakupljamo listove ili cijelu biljku u cvatu. Sušimo je na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Poslije sušenja biljku usitnimo i pohranimo u odgovarajuću ambalažu.

Ljekoviti sadržaj ove biljke su flavonoide, kvercetrin, kvericetin, miricitin, sitosterol, vitamin C, karotin.
   
Ljekovito djelovanje

Muškarci znaju da imaju svoju atomsku bombu na kojoj udobno sjede, a to je prostata. Interes za vrbovicu je golem tako da sam na našim izletima Udruge Zdrav život nastojao udovoljiti i pokazati vrbovicu u prirodnoj vegetaciji kao i način njenog branja i prerade.

Prava vrbovica koju opisuje Maria Treben je Epilobium parviflorum, a istog ljekovitog djelovanju su E. Montanum, E. Angustifolium, E. Hirstrum, E. Roseum, itd.

   Ako postoji pravi primjer ljekovitosti pojedine biljke za određeni sustav organa i njegovih bolesti, tada je za urinarni sustav to vrbovica.

Ljekovitost vrbovice i njezina uporaba novijeg je datuma, oko 30 godina, i to u prvom redu u liječenju infekcija i tegoba urinarnih putova i organa.

Upalna stanja prostate (predstojna žlijezda – kroz nju prolazi početni dio mokraćne cijevi )
– prostatitis (akutni prostatis koji je uzrokovan bakterijama E. Coli, Klebsiella, Proteus itd.),
- hiperplazija prostate (modularna hiperplazija prostate),
- tumori prostate (adenokarcinomi, latentni karcinom), danas su česte tegobe muškaraca.
   
Čajne mješavine

Čaj, ekstrakt i tinktura iz listova ili cijele biljke koju dobijemo iz vrbovice su prirodna ljekovita sredstva za liječenje bolesti prostate.

Vrbovicom se uspješno liječe i
- bolesti mjehura (infekcije mjehura, katar, karcinom),
- bolesti bubrega (infekcije, upale, bakterije, tumori),
- kod upornih bakterija (u mjehuru i mokraćnim kanalima) itd.

   Danas se dosta preporučuju čajne mješavine za liječenje prostate pa se tako uz vrbovicu preporučuju list i korijen koprive, mrtva kopriva, gospina trava, kamilica, čestoslavica, zlatica, iđirot, zečja soca itd.
 
 Mladi listovi vrbovice su ukusna proljetna hrana te se rabe za pripremu raznih proljetnih salata, variva i juha.

Čaj za urinarne bolesti
   
Sastojci:
1 čajna žličica vrbovice,
2 dl vode
   Priprema:
   Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo, pustimo da odstoji 5 minuta i procijedimo.
   Uporaba:
   Pijemo 2 šalice čaja na dan i to ujutro natašte i navečer prije spavanja.
   
   Tinktura od vrbovice
 
   Priprema se prema propisima farmakopeje!
   Uzimamo 5-10 kapi dva puta na dan s malo vode ili soka.




Opis Vrbovice prenesen je iz Novog lista! Autor članka je Gospodin Ivan Lesinger!
Snimio, tekst pripremio i prenio Lakky, 17.12.2010.



Za osobne potrebe, svoje kolege, rodbinu i prijatelje pripremam tinkturu od vrbovice!