SLJEZ BJELI (Althaea officinalis)

SLJEZ BIJELI
Foto: lakky, 2007

SLJEZ BIJELI (Althaea officinalis L.)
biljka je iz obitelji Sljezovki (Familia Malvaceae).
Farmakopejski naziv joj je Folia, Flores, Radix, Althaeae.

Prirodni je antiinflamatorik, antidiaorik, antitusik, ekspektorant, diuretik, dermetik, emetik, emolient, karminativ, katarik, kozmetik, laksativ, mucilaginoz, sekretolik i tonik.

Druga imena bijelog sljeza su ajbiš, bijeli šljez, ljekoviti sljez, pitomi sljez, sliz, sljezovina, trandovilje, veliki sljez, vrtni sljez. Englezi ovu biljku nazivaju Althaea – Mallards – Marsh Mallow – Marsh Mellow – Marsh-mallow, Nijemci Gebräuchlicher Eibisch – Echter Eibisch – Eibisch – Heilwurz – Sammt-Pappel – Samtpappel – Weisse Pappel, Francuzi Guimauve officinale – Guimauve, a Talijani Altea comune – Bismalva.

Bijeli sljez poznata je biljka svim starim civilizacijama, gdje se koristila za liječenje respiratornih i mokraćnih organa. Ime dobiva po latinskoj riječi »althaino« što znači izliječiti.

Sveta Hildegard preporučuje bijeli sljez za liječenje vrućice, kašlja i glavobolje.

Riječ je o trajnoj biljci visine i do 1,5 metara s jakom i visokom stabljikom na kojoj su veliki naborani trokrpasti listovi koji su prema vrhu višestruko nazubljeni i suženi.

Cvjetovi su bijelo-ružičasto obojeni i smješteni u pazušcima listova.

Cijela biljka je dlakava, pa joj je izgled siv.

Korijen je dug, mesnat i dobro razvijen.

Biljka cvjeta od maja do avgusta, bez naročitog je mirisa, a okus joj je gorak i sluzav. Većinom raste na vlažnom vodoplavnom zemljištu, livadama, uz potoke, rijeke, na nasipima. Rado se sadi i uzgaja u vrtovima.

Korijen i list bijelog sljeza sastavni je dio naše kućne biljne ljekarne, poradi njegovog neprocijenjenog ljekovitog svojstva i djelovanja u liječenju unutarnjih sluznica (usta, ždrijela, želuca, pluća, crijeva, mokraćnih organa i putova).

Oboljele osobe na dišnim, probavnim i mokraćnim organima s bijelim sljezom sigurno uspostavljaju pokretački ljekoviti učinak, koji dovodi do ublažavanja i liječenja svih iritantnih čimbenika (hrana, zrak, bakterije, infekcije) koje su uzrok tim tegobama.

Poznajem mnoge osobe oboljele na plućima (kronični bronhitis, bronhitis, iritirajući kašalj pušača, suhi kašalj, kašljucanje povremeno, katar pušača, emfizam) koji su korijenom bijelog sljeza u potpunosti stavili pod kontrolu svoje tegobe.

Bitno je naglasiti da za plućna oboljenja postoje mnoge biljke koje blagonaklono djeluju ljekovito na pluća, te kod pripreme čajnih mješavina, koje se pripreme po recepturi, takvom čaju uvijek dodajemo vodeni ekstrakt korijena sljeza, pripremljen na hladan način.

Svi dijelovi bijelog sljeza, list, cvijet, sjeme, korijen, pripremaju se na hladan način (ljekoviti učinak sluzi – mucilaginozno protuupalno djelovanje).

Korijen bijelog sljeza (može i kombinacija korijena i lista), rabimo za:
- liječenje probavnih organa (želuca, slabog i osjetljivog želuca,
- tegoba poradi viška želučane kiseline,
- čira na želucu,
- gastritisa,
- katara želuca,
- te raznih iritantnih uzročnika oštećenja želučane sluznice kao što su alkohol, kava, hrana, cigarete, lijekovi).

Njime liječimo i crijeva (katar crijeva, kolitis, ulcerozni kolitis, enteritis, proljev, dezinterija, slabi rada crijeva, Cronova bolest, konstipacije, infekcije, nametnici, grčevi),
kao i respiratorne organe i puteve (astma, bronhitis, kronični bronhitis, emfizam, katar, infekcije, upale pluća, porebrice, katar dišnih puta, upala sluznica usta, grla i bronha, grč glasnica, promuklost, kašalj, iritirajući kašalj, kašalj pušača, za liječenje nosa u obliku kapi, curenje nosa, začepljenost nosa, sinusitis, prehlada, nazeb, hunjavica).

Djelotvoran je i kod bolesti mokraćnih organa i putova (upalna stanja, nefritis, cistitis, infekcije, bakterije, katar mjehura, kamenci i pijesak u bubregu i mjehuru, teškoće u mokrenju, bakterijske infekcije mokraćnih kanala), te kod problema s kožom (u obliku obloga ili ispiranja otklanja razne nečistoće kože, dermatitis, osipe, lišaj suhi i vlažni, urtikarije; dok se u obliku masti koristi za liječenje čireva, varikoznih vena, abcesa, proširenih vena, opeklina, kao mast za ruke, kod psorijaze, te u obliku čaja za razna ispiranja kože).

Ljekovito djeluje i na spolne organe (početna upala sluznica, infekcija bakterijama itd.).

Danas u neku ruku postoji pravilo uporabe pojedinih dijelova bijelog sljeza u liječenju prema kojima možemo i mi postupiti, pa se tako za digestivne (probavne) organe i kožu koristi korijen bijelog sljeza, a za respiratorni i urinarni trakt list bijelog sljeza.

Kombiniranjem cvijeta bijelog sljeza ili drugog ljekovitog bilja sličnog djelovanja, na primjer, kod čira na koži, korijenu sljeza dodaje se korijen gaveza (Symphitum off.), a čaju za respiratorne i urinarne organe dodaje se listu sljeza list marulje (Marrubium vulgare) ili sladić (Glycyrrhiza glabra).

Slično ljekovito djelovanje bijelog sljeza imaju oman, lišaj islandski, sladić, sljez crni, jagorčevina, divizmA, trputac. U pučkoj medicini rabi se još i cvijet za liječenje respiratornih organa te sjeme za liječenje kožnih oboljenja.


Bijeli slijez sadrži ugljikohidrate 75 posto, masno ulje 1,5 posto, šećer 10 posto, saharozu, sluz 35 posto (glukozan), škrob 35 posto, pektin 11 posto, mineralne tvari (fosfor, cink, željezo itd.), asparagin, altain, fosfate, lecitin, jabučnu kiselinu, polifenole, sterole, flavonide (kvercetin, kamfor), vitamine B kompleksa, karotin i druge korisne sastojke.


U jesen vadimo korijen bijelog sljeza, očistimo ga od zemlje, ogulimo te izrežemo na štapiće i sušimo brzo na toplom mjestu, te pohranimo u hermetičku ambalažu.

Cvijet sabiremo za vrijeme cvatnje, a list nakon cvatnje i sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Za jelo se rabe mladi proljetni listovi, pupoljci (kapari) i korijen (sirov, kuhan).


Korijen, mladi listovi te pupoljci dobra su proljetna hrana koju možemo prirediti na mnogo načina. Korijen možemo jesti sirov i kuhan kad ga ogulimo, mlade listove kao dodatak salatama ili u obliku juha i variva, a pupoljke možemo prokuhati u mješavini vode i octa te konzervirati u ulju kao i kapare.


Vodeni ekstrakt se radi 1 jušna žlica usitnjenog korijena bijelog sljeza, 2 dl vode
Močimo korijen 8 sati u vodi i procijedimo. Isto važi i za list, cvijet i sjeme.

Uzimamo po 2 jušne žlice 5-6 puta na dan. Ekstrakt možemo dodati i čaju od ostalog bilja.
Ako pripremamo kapi za nos tada uzimamo 1 jušnu žlicu na kavenu šalice vode, močimo 8 sati i procijedimo. Kapi uvijek pripremamo svježe za taj dan.

Tinktura se radi od korijena ili mješavine korijena i lista prelijemo alkoholom, začepimo, držimo na toplom tri tjedna i procijedimo.
Uporaba: Uzimamo po 10-15 kapi s čajem tri puta na dan.
Tinkturu koristimo za izradu masti za liječenje kožnih oboljenja.

Preradjeni tekst I. Lesingera

Za svoje potrebe skupljam cjelu biljku ekološki uzgojenu u svom vrtu,
te je koristim kao čaj, kapi i spravljam tinkturu! Lakky