RUDBEKIJA (Ehinacea purpurea) vidi CRVENA RUDBEKIJA

Crvena rudbekija - vlastiti eko-uzgoj
Foto: Lakky, 2007



RUDBEKIJA CRVENA ( Echinacea purpurea )


Botanicke osobine

Echinacea angustifolia (narrow leaved coneflower)
Echinacea pallida (pale purple coneflower)
Echinacea purpurea (purple coneflower)
Familija Asteracea (Compositae)



Devet vrsta je endemično za prerije Sjeverne Amerike ali se samo dve komercijalno uzgajaju. Za ekstrakciju se koristi osusen korijen i rizom E. angustifolia i E. purpurea kao i list.
(Echinacea angustifolia)


Historijat, primjena i rezultati kod lijecenja

Cijela biljka a posebno koren ehinaceje je visoko cijenjen kao nespecifični imuno-stimulator, kod liječenja upalnih procesa i kao pomoc kod povrede tkiva.

U narodu je visoko cijenjena kao lijek protiv različitih infekcija, za tretman ujeda otrovnih zmija i insekata, za ublažavanje malignih stanja i zbog svojstava u liječenju povreda.

Danas se koristi posebno za povećanje otpornosti na infekcije.

Historijski gledano, ehinacea je jedna od najvažnijih biljaka koju za liječenje koriste sjevernoamerički Indijanci. Šire priznanje farmaceuta je dobila u drugoj polovini 19-og vijeka kada se na trzištu pojavio čudesni lijek «Meyer`s Blood Purifier» (Mejerov čistač krvi) baziran na E. angustifolia.

Tinktura ehinaceje je postala veoma popularan biljni lijek i od 1916-e korijenje E. angustifolia i E. pallida postaje oficinalno u američkoj farmakopeji gdje ostaje do 1950-e.

U Evropi, ehinacea nije postigla šire priznanje sve do početka 20-og vijeka. U narednim godinama u homeopatiji postaje važna E. angustifolia.

Tokom 1930-ih godina nije se moglo nabaviti sjeme E. angustifolia a E. purpurea zauzima jednak status sa njom. Ehinacea je široko istraživana u Njemačkoj tokom 1950-ih gdje je, danas, našla svoje mjesto u službenoj medicini (dostupno je preko 250 proizvoda koji sadrže ehinaceu kao sastojak).

Iz ekstrakta ehinaceje izolirano je puno kemijskih sastojaka. Imuno-stimulatorni uticaj je pripisivan, u različitim periodima, ehinakozidu (derivat kafeinske kiseline), polisaharidima i alkilamidima.

Novije kombinacije su odgovorne za pojavu peckanja na jeziku tokom primjene ekstrakta (posebno zbog prisustva korijena E. angustifolia).

Ehinaceja je raspoloživa u raznim formama: od tableta, preko kapi do cajeva; ima karakterističan miris; preporučuje se za ojačavanje imuniteta organizma i tretman bolesti dišnih puteva.

Krema od ehinaceje je dobra za mnoge vrste kožnih bolesti, uključujući i psorijazu.

Važno je pomenuti da djelovanje ehinaceje postaje slabije ako se uzima duže vrijeme. Preporučljivo je da se uzima 6-8 nedelja.


Ehinaceja se, znači, može koristiti nanošenjem na kožu i unošenjem u organizam. Takva primjena je zabilježena kod indijanskih plemena, koja su je koristila kao lijek kod ugriza zmija i uboda otrovnih insekata.

Oboljeli je tada listove i korijen ove biljke žvakao, a na mjesto ugriza je, nakon isisavanja otrova, nanošena smjesa usitnjenih listova i korijena.

H.P. Meyers, putujuci vidar sa kraja 19-og vijeka, tvrdio je da ona lijeci sve bolesti od ujeda zmije do raka. Čak je bio dobrovoljac za ujede zmije zvečarke (rattlesnake) koristeći samo ehinaceu za tretman da bi ubijedio dva poznata liječnika u njen ljekoviti potencijal.

Iako skeptični, uskoro su bili ubjeđeni u izuzetnu učinkovitost ehinaceje te su počeli proizvodnju preparata za tržiste.

Sa otkrićem i popularizacijom antibiotika ehinaceja je gurnuta u zapećak ali sa suvremenim saznanjima o manjkavosti antibiotika ponovo doživljava povratak.

Fizioloski aspekti djelovanja

Jedan od najbolje proučenih puteva dijelovanja ehinacee je uticaj na «prvu liniju» odbrane našeg organizma – sistem hijaluronidaze.

Hijaluronska kiselina, nađena u gradivnoj materiji vezivnog tkiva, je veoma efikasna prepreka za infekcije.

Kada mikroorganizmi proizvedu svoje enzime tokom infekcije oni dijeluju na hijaluronsku kiselinu. Vezivno tkivo postaje manje viskozno, dozvoljavajući patogenim stafilokokama i streptokokama prodor. Istraživanja pokazuju da ehinacea spriječava ove enzime da rastvore hijaluronsku kiselinu.

Malo patogenih klica tada može da prodre u intersticijalno (međućelijsko) tkivo te je tijelo zaštićeno čak i kod prisustva izazivača bolesti (npr. groznice i nazeba). Ovdje biljka reagira tako što «zatvara» jedan od najvažnijih puteva infekcije odn. nastajanja bolesnog stanja. Ne samo da ova biljka sprečava smanjenje viskoznosti hijaluronske kiseline nego i stimuliše regeneraciju vezivnih tkiva.

E.Koch i H.Uebel (1953) našli su u biološkim pretragama da zamorčići (guinea pig) tretirani subkutanim (potkožnim) injekcijama preparata ehinacee i, potom, izloženi streptokoknim infekcijama pokazuju otpornost na bakterije upoređeni sa kontrolnom grupom životinja.

Istraživanja pokazuju da ehinacea posjeduje antibiotsku i antivirusnu moć.
Ima sposobnost da aktivira makrofage, velike ćelije koje apsorbuju strane materije, kakve su npr. bakterije.

Na nešto složenijem nivou ehinacea aktivira makrofage (i, možda, T-ćelije imunog sustava) koji uništavaju kancerozne ćelije. Ovo djelovanje povisuje nivo fagocitoze: posreduje u aktiviranju neutrofila, monocita, eozinofila i B-limfocita.

Sliedeći način na koji ehinacea podiže odbrambenu moć našeg organizma je sposobnost stimulacije proizvodnje interferona.



Članak D. Kovačevića za Domaću biljnu ljekarnu pripremio Lakky, 11.05.2008
Kontakt adresa: lakky63@gmail.com

Od rudbekije proizvodim tinkturu za osobne potrebe, svojih prijatelja i ...