LINCURA (Gentiana lutea var. Symphyandra L.)

LINCURA ILI SRČANIK

Gentiana lutea L. - Gentianaceae
Korijen lincure najvažniji je lijek naših planinara.
Povjerenje planinara u ovu ljepoticu naših suvata često je mađijsko.
Naučno je opravdano stoljetno narodno povjerenje u iscjeliteljsku moć lincure

Lincura je veoma gorka, ali uopće nije škodljiva. Neobaviješteni se obično pribojavaju gorkih biljaka, jer misle da će se njima otrovati. Tu ima mnogo istine, jer je većina gorkih biljaka otrovna, ali lincura i još neke manje važne gorke biljke nisu otrovne.
Isto je tako potrebno naglasiti da ni dugogodišnja svakodnevna upotreba lincure ne škodi i ne izaziva naviku.
Prema tome je stoljetno iskustvo naših predaka ovdje došlo do izražaja. Koliko je veliko povjerenje u iscjeliteljsku moć lincure vidi se osobito među našim Dinarcima. Oni smatraju da lincura liječi najveći broj poznatih bolesti i da zbog toga u svakoj kući mora biti korijena lincure, pa čim nekome od ukućana nije dobro, odmah mu daju da pije čaj ili neki drugi lijek od lincure. To je sasvim opravdano, jer lincura nikome ne može škoditi, a gotovo svima pomaže. Hiljadugodišnje iskustvo naših predaka ne može se i ne smije podcjenjivati.
Lincura je omiljeli narodni lijek i profilaktičko sredstvo

Lincura se cijeni ne samo u naučnoj, nego i u narodnoj medicini. Čini se da postoji malo naroda koji je toliko cijene kao naš. Koliko su naseljenici (u Vojvodini) vezani za svoj rodni kraj, vidi se i po tome što mnogi od njih naručuju, pišu svojoj rodbini, koja je ostala na rodnoj grudi, da im pošalju malo lincure (ravena), trave-ive i drugih ljekovitih biljaka kojih u ravnoj i uzoranoj Vojvodini nema. Kada odlaze iz rodnog kraja, neki od tih naseljenika uvijek ponesu i malo ljekovitog bilja.

Ako se podsjetimo da je prije u nas bilo mnogo malarije i da je »prije kininove kore lincura u Evropi bila jedino sredstvo za liječenje malarije, osobito kvartane«, a da po balkanskim zemljama nije bilo školovanih liječnika i da se potlačen i porobljeni narod liječio kako je znao i umio, koristeći se onim biljkama na koje je nailazio u neprestanim seobama i bježanju (zbjegovima), važnost lincure je i te kako velika za povijest zdravstvenih prilika u našim krajevima, za proučavanje etnomedicine i etnofarmacije.

Lincura se u nas mnogo troši kao narodni i domaći lijek, osobito u planinskim krajevima, za stomak, protiv groznice, za jačanje, za posipanje i bezbolno proširivanje rana, jer mnogo nabubri.

Naše su ekipe prilikom proučavanja ljekovitog bilja na terenu bilježile i upotrebu ljekovitog bilja u narodu. Naš narod dobro poznaje lincuru i veoma je cijeni kao lijek. Čak je narod i u onim krajevima gdje lincura ne uspijeva, nabavlja i upotrebljava za lijek. Upotreba lincure u narodu u svim je našim krajevima uglavnom ista. Korijen se najčešće stavlja u rakiju, pa se ta rakija pije kada nekoga »boli trbuh ili u prsima«, ili se korijen kuha i pije protiv kašlja i proljeva, a veoma često i za jačanje oronulog organizma.

LINCURA U NAUČNOJ MEDICINI
O upotrebi lincure za liječenje naučna i narodna medicina gotovo se potpuno slažu
Korijen lincure ulazi u sastav mnogih lijekova koji se proizvode u apotekama i u farmaceutskoj industriji na svim kontinentima. Otuda i veliko međunarodno značenje te biljke i u medicini, i farmaciji, i u privredi.

Sama ili u mješavini s drugim ljekovitim biljem sličnog djelovanja lincura se najčešće upotrebljava kao sredstvo za jačanje (glavni sastojak raznih tonika, tj. sredstava za jačanje). Svaka druga upotreba ima manje značenje.

Kolika je farmako-medicinska važnost lincure najbolje se vidi iz činjenice da je propisuju bezmalo sve farmakopeje (propisi o lijekovima) u svijetu: Jugoslavenska, Francuska, Švicarska, Holandska, Njemačka, Belgijska, Engleska, Talijanska, Portugalska, Rumunjska, Švedska, Finska, Američka, Sovjetska, Danska, Argentinska, Meksička, Japanska, Brazilska i dr.

KAKO SE PRIPREMAJU I UPOTREBLJAVAJU LIJEKOVI OD LINCURE

Pripravci lincure moraju se piti samo prije jela!

Prije svega, valja znati da se lijekovi od lincure smiju piti samo prije jela, a nikako za vrijeme ili poslije obroka. Pije se oko pola do jedan sat prije jela.

Gorke tvari lincure, uzete u maloj, terapijskoj dozi draže čulo okusa, pa zbog toga preko sluznice jezika izazivaju pojačano lučenje želučanog soka i podstiču prohtjev za jelom, dakle pojačava se apetit, a to je veoma važno za mnoge osobe, ponajviše za one koje su izgubile apetit, pa zbog toga slabe.

Gorki sastojci lincure pojačavaju lučenje želučanog soka, veoma važno za bolesnike u kojih je ta funkcija smanjena, pa zbog toga imaju razne tegobe u probavnim organima. Pojačavajući lučenje želučanog soka, lincura olakšava i ubrzava probavu.

Velika je prednost lincure što ne sadrži tanin, pa se može miješati s mnogim drugim biljkama u raznim kombinacijama s karakterističnim djelovanjem.

Evo nekoliko od mnogobrojnih lijekova koji se pripremaju u apotekama širom svijeta:

1. Za jačanje: po 30 grama lincure, trave-ive i podubice i 10 grama pitome nane; prethodno svaku biljku dobro usitniti, zatim dobro promiješati i od te mješavine pripremati u kućanstvu razne lijekove:

a) Čaj: 3 žlice mješavine popariti s 500 grama kipuće vode, smjesta poklopiti i poslije 8 sati ocijediti i piti više puta dnevno po 1 žlicu pola sata prije jela.

b) Tonično vino (za jačanje slabašnih): 100 grama te mješavine trava držati 8 dana u 1 litri najboljeg bijelog vina uz češće mućkanje, ocijediti, iscijediti, pa kada se izbistri, piti po 1 čašicu 3-4 puta dnevno pola sata prije jela.

c) Gorkovača, stomaklija: priprema se kao s vinom, samo što se umjesto vina upotrebljava 1 litra šljivovice-prepečenice ili komovice.

Čaj, vino i stomaklija za izazivanje jačeg lučenja želučanog soka i za izazivanje pojačanog apetita, dakle za jačanje, mogu se pripremati i od ovih mješavina:

2. Po 50 grama korijena lincure i po 10 grama kore od naranče i limuna, hajdučice (sporiša) trave-ive i iđirota; priprema se i upotrebljava kao broj 1.

3. Po 60 grama lincure i po 20 grama anđelike i iđirota; kao broj 1.

4. Po 50 grama lincure, 30 grama trave-ive i po 10 grama kamilice i blaženog čkalja; kao broj 1.

5. Po 50 grama lincure i po 10 grama korijena maslačka, vodopije (cikorije), selena, omana i iđirota; kao broj 1.

6. Mirisna i gorka mješavina: 50 grama lincure i po 25 grama nane i majorana; kao broj 1.

Vino s lincurom: 30 do 50 grama (ovisno o tome da li se želi gorči ili manje gorak napitak) samljevenog korijena lincure preliti s jednom litrom najboljeg bijelog vina, začepiti, držati 8 do 10 dana i za to vrijeme češće mućkati da bi se što bolje i potpunije ekstrahirali ljekoviti sastojci. Ocijediti i piti po jednu malu vinsku čašu tri puta dnevno pola sata prije jela.

Rakija s lincurom: 50 do 100 grama samljevenog korijena lincure preliti s jednom litrom rakije, začepiti, držati 7 do 8 dana i češće mućkati. Može se upotrijebiti rakija razne jačine, čak i ona slaba (sa 10 do 20 °/o alkohola), jer se svi ljekoviti sastojci lincure rastvaraju u vodi. Ipak je bolje upotrijebiti jaku rakiju, najbolje prepečenicu (oko 50 % alkohola), jer u mekoj rakiji redovito ima štetnih sastojaka. Piti tri puta dnevno po jednu rakijsku čašicu na 30 do 60 minuta prije jela.

Može se pripremiti i ovakav lijek: 2 žlice samljevenog korijena lincure preliti s jednom litrom hladne vode, češće mućkati i poslije 10 sati ocijediti i piti tri puta dnevno po jednu čašicu prije jela.

Sitno samljeveni u prah korijen lincure uzima se na vrh noža tri puta dnevno 1 sat prije jela.

Neke biljne apoteke prave ekstrakt od lincure, miješane, gorke čajeve i druge preparate gorka okusa. U izradi tih mnogobrojnih i široko upotrebljavanih gorkih lijekova često se s lincurom miješaju i neke druge gorke, ali neškodljive biljke, ponajprije kičica (gorčica), gorka djetelina i druge.

Latinski naziv lincure je Gentiana lutea.
Misli se da naziv Gentiana potječe od ilirskog vladara Gencijusa, koji je prvi ukazao na njezinu ljekovitost u II stoljeću prije naše ere. Neki misle da latinsko ime lincure dolazi od imena jednog antičkog liječnika. Lutea znači žuta, narančasta.

Narodna imena. —Narodni imena za veliku ili običnu lincuru: vladisavska, gencijan, goreč, gorčica, zvišč, zelje od srca, licijan, peteler (?), rafet, sviš, svišel, svišč, sviščak, cvić; košutina brada, lincura, srčanik, srčenjak, srčenjača, trava od srdobolje, raven, roven,  lecijan, lincjura, sviščel, sirištara žuta; srčenica, trava od srca.

Narod je uglavnom naziva lincura. Postoje još neka imena kao što su: ravenj, čemerika so široko lišće, pitoma čemerika, sisača, ravelj.

Gde raste lincura? — Lincura raste često u velikoj množini po planinskim livadama i pašnjacima (suvatima), rjeđe po rijetkim šumama i kamenjaru na visinama od 800 do 2.500 m na Balkanu, u Srednjoj i južnoj Evropi, i Maloj Aziji. Sabire se najviše u Bosni, Lici, jugozapadnoj Srbiji (Zlatibor, Tara). Sandžaku, na Pirinejima, Juri, Vogezima, Alpima i Karpatima. Na glasu je lincura iz Bosne, a sa Zlatibora je poznata u svetu kao jedna od najboljih.

Nadmorska visina. — Lincura javlja na nadmorskoj visini od 300 do 2.500 m.

Podloga. — Posle dugogodišnjeg terenskog proučavanja po planinama Srbije, Crne Gore, Makedonije i Bosne zapazili smo da se u nas zbog kontinentalne klime lincura javlja ne samo na karbonatnim nego i na silikatnim podlogama.

Opis biljke. — Lincura je višegodišnja biljka. Ima pravu snažnu stabljiku visine do 1,5 m. Pri zemlji je vrlo krupno lišće, po obodu cijelo, golo, jajastog oblika, s nervima u luk savijenim. Gornja polovina stabljike ima lijepe zlatnožute cvjetove koji su udruženi u pazuhu sitnog lišća i poredani u katove. Cvijeta od jula do augusta.

Plod je duguljasta, do 6 cm dugačka čahura puna sjemena. Podzemni organi su vrlo razvijeni i razgranati. Sirov koren je vrlo mek, bez mehaničkih elemenata, jedar, sočan, unutra bjel i vrlo gorak. Može se sjeći lako kao Sir.

Berba, razmnožavanje. — Od podzemnih organa dobiva se droga Gentianae radix — koren lincure. Korenje može da doživi starost do 50 godina i da bude teško do 6 kg.

Korijen se vadi u jesen. Treba vaditi samo starije korijenje od odraslih biljaka, očistiti od natrulih dijelova, stabljike i zemlje. Krupnije korenje treba uzduž isjeći i sušiti, ako je lijepo vrijeme, na suncu, a ako nije, onda u zagrijanoj prostoriji nanizano na debeo konac, ili u krušnoj peći, odnosno u sušnici za voće gdje je ima. Osušeno korenje je žućkasto-bjeličaste boje, bez naročitog mirisa, vrlo gorkog ukusa.

Prilikom vađenja treba iskopati veliku jamu, jer je korenje lincure razgranato i duboko prodire u zemlju. Zatim je neophodno da se glava korena s pupoljcima vrati u zemlju i pokrije zemljom, da se biljka ne uništi. Na taj način ćemo imati kroz nekoliko godina novu, bogatu berbu. Višeglave rizome treba rasjeći na onoliko glava koliko ima pupoljaka i rasaditi na rastojanju oko 50x50 cm.

Sušenje. — Dešavalo se nekih godina da planinci na nekim mjestima iskopaju velike količine korena, ali ga nisu mogli osušiti, jer ih je iznenadio snijeg. Na brzinu su ga utrapili i vadili ga tek u proljeće.

U većini slučajeva nisu mogli prodati lincuru ni našim ni inostranim trgovcima, jer je bila trula, prozukla, pljesniva i sl.
Za vrijeme dugotrajnog, sporog sušenja debelog i sočnog korenja lincure razvija se osobit miris i mrko-crvena boja. Neki biljari namjerno ostavljaju poluosušeni korijen na gomilama da bi se izvršila fermentacija (vrenje) i dobila na taj način mnogo tražena tamna boja i svojstven miris.

U farmaciji se sve manje traži prevreo koren, jer je mnogo manje gorak od onoga blijedog, naglo osušenog u toploj sušnici na 50 do 60°C. U novije vrijeme još se više traži sasvim blijeda droga, dobivena stabilizacijom korijena (sušenog oko 80°C) odmah posle iskopavanja; na taj način je potpuno spriječena fermentacija i razlaganje praglikozida; ovako stabiliziran korijen je najgorči i najbolji.

Uzgojem lincure se vrši razmnožavanjem mladih izdanaka na najboljim i najpristupačnijim prirodnim nalazištima. Rasađivati se može u martu ili oktobru čim vrijeme dopusti.
Za 1 hektar treba oko 60.000 sadnica ili oko 70 g sjemena. Klijavost sjemena je mala (oko 50°/o) i traje jednu ili dvije godine. S jednog hektara se dobiva oko 1.800 kg suhog korena (ako se vadi poslije pete godine). Lincura ne iziskuje gotovo nikakvu obradu. Jedino oko nje treba uništavati onaj korov koji je jači, veći i bujniji od oje.

Biljka se razvija vrlo sporo. Za klijavost sjemena neophodni su svjetlost i mraz. Sjeme sakupljeno u septembru odmah se zasijava u sandučiće koji se ostave napolju da ih pokrije snijeg. Posle topljenja snijega sandučići se prenesu, u staklaru, gdje ostaju do nicanja i presađivanja rasada na stalno mjesto na otvorenom polju. Sjeme niče početkom maja. Biljčice, koje dostignu visinu oko 2 cm, presađuju se napolju u lijehe, na dobro pripremljeno zemljište, u redove na razmaku oko 20 cm. Tek treće godine u proljeće vrši se rasađivanje na stalno mjesto na razmaku od 50x50 cm.

Privredni značaj. — Lincura je jedna od najvažnijih naših planinskih ljekovitih biljaka. Kako je njen medicinski značaj vrlo velik, a također ima i široku primjenu u industriji gorkih alkoholnih pića, koren lincure se mnogo traži na domaćem i stranom tržištu. S obzirom na to da je otkupna cijena uvijek dobra, a nalazišta lincure su obično u siromašnim planinskim krajevima, okolno stanovništvo rado pristupa vađenju korena ove biljke da bi došlo do zarade, jer porodica od pet do sedam članova može da iskopa dnevno preko 500 kg korijena lincure.

Nerazumna eksploatacija lincure. — Godine 1938—1940. stanovnici cijelih sela su odlazila u planinu radi vađenja korijena. Došlo je do nagle i neracionalne eksploatacije, kopalo se sve odreda, bez obzira na to da li je biljka dovoljno odrasla i koren dosta velik ili ne. Ne samo da »glave« korenja nisu vraćene u zemlju, nego je i dobar dio razgranatog korena ostajao neiskorišten, jer nisu kopane dovoljno duboke rupe. Cilj je bio da se za najkraće vrijeme iskopaju najveće moguće količine. Ovakvim nepoštednim i nepravilnim iskorištavanjem lincura je u nas postala retka biljka.  

ZAŠTO TREBA LINCURU RAZMOŽAVATI I ZAŠTITITI U PRIRODI?
Da bi se stalo na put uništavanju lincure, donesen je zakon u kojim je lincura stavljena pod zaštitu. Ali i pored ove zabrane, na pojedinim mjestima su lincura opet se proucanito vadi.



Članak o LINCURI prenesen je iz knjige Lečenje biljem od J. Tucakova.
Obradio i prenio: Lakky, 23. 08. 2011.
Kontakt adresa: lakky63@gmail.com

Veoma kvalitetan korijen lincure iz uzgoja u okolici Udbine, Lika, Hrvatska.
Foto: Lakky, 08.08.2011.
KONTAKT: Lakky63@gmail.com


LINCURA, GENTIANA LUTEA VAR. SYMPHYANDRA L.

Encijan – lijek koji odumire

Iako je vrlo djelotvorna u ublažavanju i liječenju niza zdravstvenih tegoba i bolesti, ovoj zakonom zaštićenoj ljekovitoj biljci prijeti odumiranje

Lincura (Gentiana lutea var. Symphyandra L.) pripada Obitelji Sirištare (Familia Gentianaceae). Farmakopejski naziv joj je Radix Gentanae. Zakonom je zaštićena biljna vrsta.

Prirodni je: amarum, antibakterik, antiinflamatorik, antihelmetik, antipiretik, antiseptik, antispazmodik, biter, emenagog, dispeptik, digestiv, febrifug, holagog, karminativ, purgativ, roborans, sekretolik, stomahik, vegetabilni tonik.

Druga imena lincure su encijan, gencijana, gorčica, košutnik, sirištara žuta, sirištara, srčanik.

Engleski naziv joj je Gentian – Great Yellow Gentian – Yellow gentian; njemački Gelber Enzian Bitterwurz – Edler Enzian – Enzian – Gebräuchlicher Enzian – Gemeiner Enzian – Grosser Enzian; francuski Gentiane jaune – Gentiane; talijanski Genziana maggiore; a slovenski rumeni svišc.

Karakteristike biljke
Opis: Trajna biljka, visine i do 1,5 metara, s jakom i šupljom uspravnom stabljikom na kojoj su smješteni nasuprotni sjedeći u dnu stabljike široki a prema vrhu duguljasti listovi, te sa podzemnim debelim i jako razgranatim korijenom.

Za korijen kažu da može doživjeti i do 60 godina.

Cvjetovi su dvospolni, rastu u pazušcu listova i žute su boje, a razvijaju se nakon 6-8 godina vegetacije biljke.

Plod je višesjemeni tobolac.

Vrijeme cvatnje: VI. – VIII. mjesec

Miris i okus: Oštrog i odbojnog mirisa i jakog gorkog okusa i to posebno korijen.

Stanište: Na brdskim proplancima i višim planinskim dolinama i obroncima, među kamenjem i na planinskoj zemlji crnici.

Zakonom zaštićena biljkaLincura je zaštitni znak na grbu malog Istarskog mjesta Lanišće koji je nekad živio od uzgoja lincure. Danas ovoj zakonom zaštićenoj ljekovitoj biljci prijeti odumiranje poradi niza propusta kako u njezinoj zaštiti tako i u neznanju da se dio korijena lincure može izvaditi a dio ostaviti u zemlji, tako da biljka dalje vegetira.

Osobno uvijek nastojim ukazati na štetnost odnosa prema toj biljci, kako u branju cvjetnih stabljika, (koje se rabe kao osušeni kući ukrasi – ikebane, itd.), a ujedno radi neznanja uništava njezino sjeme, te kao osoba koja se zalaže za kultiviranje ove biljke na velikom području Primorsko-goranske županije.

Odavno mi je poznata ljekovitost lincure koju sam rado preporučivao kod raznih težih tegoba sa želucem od njegova slabog rada jer
POTIČE ŽELUDAC:
- na rad i gibanje,
- jača želudac,
- liječi mlohavost želuca,
- spušten želudac,
- njegovu napetost,
- mučnine,
- lijenosti želuca,
- dispepsije,
- slabog lučenja želučanog soka,
- lošeg apetita ili lošeg teka,
- prehlađenog želuca,
- katara želuca,
- grčeva,
- raznih infekcija,
- slabog pražnjenja želuca,
- žgaravice,
- podrigivanja,
- nadutosti,
- kroničnog zatvora – konstipacije,

Za liječenje ovih tegoba rabimo čaj, prašak i tinkturu od lincure koje u pravilu rabimo uvijek prije jela, itd.),

BOLESTI JETRE I ŽUČI:
- izvrsno pomaže kod žutice,
- insuficijencije jetre,
- slabog rada jetre,
- masne jetre,
- slabog rada žuči,
- za jače lučenje žuči,
- groznice, itd.),

BOLESTI SRCA:
- slabosti srca,
- aritmija,
- djeluje kao srčani tonik, itd.
BOLESTI CRIJEVA:
- ameba,
- raznih
- nametnika i parazita,
- katara crijeva,
- raznih infekcija,
- proljeva,
- dizenterije,
- dijareje,
- grčeva,
- vjetrova, itd.).

Normalizira rad štitnjače
Encijan se rabi i kod:
BOLESTI KRVI:
- anemije,
- malokrvnosti,
- slabokrvnošću,
- bljedoće,
- slabog organizma,
- slabašnosti,
- slabosti kod ženskih tegoba,
- pojačava broj crvenih i bijelih krvnih zrnca...
Za tu svrhu pije se čaj od korijena lincure ili se rabi tinktura od lincure, itd.

KOŽNE BOLESTI:
- raznih kožnih nečistoća,
- povreda,
- ranica,
- rana koje posipamo s praškom od lincure,
- osipa, itd...

BOLESTI UHA:
- pomiješa se prašak od suhe lincure sa sokom od jabuke i stavi u uho kod raznih infekcija i to naročito kod djece, itd.),

BOLESTI DIŠNIH ORGANA:
- astme,
- bronhitisa,
- kašlja,
- teškog disanja,
- kratkog daha,
- raznih infekcija,
U tu svrhu pije se čaj od korijena lincure kojeg u pravilu pijemo uvijek prije jela, itd.),

BOLESTI ŠTITNE ŽLIJEZDE:
- normalizira rad štitnjače, i u tu svrhu rabi se tinktura, itd.)
Naravno, uvijek prije jela 1h do 30 minuta.

ŽIVČANE BOLESTI:
- slabih živaca,
- histerije,
- depresije, itd.),

ŽENSKE BOLESTI:
- pojačava dobivanje mjesečnice,
- emenagog, itd.)

I kod raznih drugih bolesti i tegoba kao što su:
- škrofuloze,
- slabih kostiju,
- hladnih nogu,
- malarije,
- groznice,
- skorbuta, itd.

Lincura u biti jača cijeli organizam, potiče na rad žlijezde, jača mišiće, daje snagu, oživljava od nesvjestice, klonulosti, slabašnosti, kod preležane teške bolesti – rekonvalescenta, te iznemoglosti ili kolapsa, (uzimamo u obliku vina, rakije, praška, tinkture, čaja itd.). Od lincure se pripremaju razna pića i likeri.

Iskustva zapadne medicine
Zapadna pučka medicina rabi lincuru kao:
- antibakterik,
- antiseptik,
- antiinflamatorik,
- antihelmetik,
- antipiretik,
- digestiv,
- dispeptik,
- emenagog,
- febrifug,
- purgativ,
- vegetabilni tonik,

Koristi se još za liječenje:
- anemije,
- anoreksije,
- bljedoće,
- bolesti krvi,
- bolesti jetre,
- crijevnih komplikacija,
- digestivni tonik,
- dijabetesa,
- groznice,
- formiranja krvi,
- hemoroida,
- histerije,
- hepatitisa,
- hladnih nogu,
- hladnih ruku,
- kronične konstipacije-zatvora,
- komplikacija sa želucem,
- katara želuca,
- kroničnih bolesti želuca sa slabošću,
- lijenog želuca,
- lošeg apetita ili teka,
- lošeg varenja hrane,
- mučnine,
- parazita – nametnika,
- povraćanja,
- reumatskih bolesti,
- srčanih aritmija,
- srčanih bolesti,
- slabosti,
- teniskog lakta,
- upalnih stanja,
- za jačanje srca,
- za smirenje vrtoglavice,
- za jače izlučivanje želučane kiseline,
- za poticanje mjesečnice,
- za otklanjanje želučanih infekcija,
- za želučane bolesti,
- žučne bolesti,
- za liječenje žutice,
- želučane kiseline,
- ženske slabosti,
- ženskih bolesti (vaginitis,), itd.

KULINARSTVO
U kuhinji kao začin ta za dobivanje dobre travarice – vode života.

U Kini tradicionalni lijek za liječenje reumatskih tegoba artritisa, itd.,

U Americi je traženi lijek za liječenje anoreksije i lošeg apetita

Branje i prerada
Ako ste u prilici brati ovu zakonom zaštićenu biljku tada otkopajte korijen tako da jedan dio korijena ostane kako bi se biljka mogla dalje razvijati. Inače se korijen priprema za sušenje nakon jesenskog branja tako da se očisti od zemlje, nareže na štapiće i suši na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Štapiće rabimo za dobivanje rakije travarice od lincure.

Ljekoviti sadržaj
Lincura sadrži: eterična ulja, genciopikrin, genciamarin, genciin, amarogentin, gencianoza, genciobioza, kiselina gentisin, mineralne soli, sluzi, pektin, masne tvari, šećer, tanin, pepeo itd.

Gencijus je bio ilirski vladar koji je preporučivao ljekovitost lincure za jačanje organizma, želuca, kuge i ostalih tegoba, te je poradi toga i po njemu dobila ime.

Kneipp je obožavao lincuru te se zauzimamo da je svatko posadi u svojem vrtu.

Stari napisi o lincuri govore sljedeće: kad ne valja jetra ili želudac, treba piti prah lincure u vinu, pa će se jetra očistiti, usmrtiti gliste, potjerati mokraću, umiriti grčeve u trbuhu i ojačati želudac.

Kontraindikacije
Kod akutnog čira na želucu ili na dvanaesniku ne smije se uzimati lincura u bilo kojem obliku, kao i osobe sa visokim tlakom te trudnice. Veće količine konzumiranja mogu dovesti do reakcije želuca i nastupa mučnina i povraćanje.


Čaj 1 kavena žličica praha lincure ili 1 čajna žličica grubo usitnjenog korijena lincure,
2 dl vode,
Uputa za pripremu: Vrućom vodom prelijemo prah ili usitnjeni korijen, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: Pijemo 2-3 šalice čaja na dan nezaslađeno kod probavnih tegoba a zaslađeno kod ostalih raznih tegoba.
Napomena: Lincuru nikad ne smijemo kuhati pa tako možemo i namakati navedene količine u vodi najmanje 4 – 8 sati i piti.

Prašak Uzimamo za posipavnje ranih rana, pripremu čaja, kao začin, itd. U terapiji se preporučuje uzimanje 1 grama praška lincure s malo vode ili čaja jedan sat prije jela i to 1– 3 puta na dan.

Tinktura
Močimo korijen lincure 30 dana i procijedimo.
Uputa za uporabu: Uzimamo 3 puta na dan po 5 kapi s malo čaja ili vode.
(Potpuni Rp. na upit putem maila)

Rakija
Močimo tri tjedna uz povremeno mućkanje.
Uputa za uporabu: Pijemo po rakijsku čašicu s čajem.
(Potpuni Rp. na upit putem maila)

Vino
50 grama usitnjenog korijena lincure, 2 l dobrog crnog ili bijelog vina
Uputa za pripremu: Močimo u vinu dva tjedna i procijedimo.
Uputa za uporabu: Pijemo po 0,5 dl vina tri puta na dan.

Eliksir 50 grama korijena lincure, 25 grama kore naranče, 25 grama sjemena kardamoma, 1/2 lit konjaka,
Uputa za pripremu: Močimo sastojke tri tjedna i procijedimo.
Uputa za uporabu: Uzimamo po jednu rakijsku čašicu ujutro natašte s čajem, kao dobar želučani tonik za bolji rad slabog želuca.

Upute za veterinare
Korijen lincure rabi se za liječenje raznih nametnika i parazita u crijevima raznih životinja, za polju probavu te kao laksativ.


Preneseno iz knjige "Kućna biljna ljekarna" od I. Lesingera u izdanju Adamić-a iz Rijeke.
Pripremio i prenio: Lakky,08.08.2011.
Kontakt adresa: lakky63@gmail.com