MASLAČAK ( Taraxacum officinale )

Maslačak: zlata vredan lek za stomak
16. april 2013. 9:29

Preneseno sa Vestinet.rs
Prenio: Lakky, 16.04.2013. u 09.50
Kontakt mail: lakky63@gmail.com

Maslačak (Taraacum officinale, Asteraceae) je veoma rasprostranjena biljna vrsta, kojoj najviše odgovaraju vlažne livade.

O upotrebi maslačka u lekovite svrhe svedoče arapski medicinski spisi Razesa i Avicena, u kojima se napominje da se u lekovite svrhe koriste svi delovi biljke kada je u cvatu, a najčešće koren.
Svež biljni materijal maslačka je sav pun belog mlečnog soka. Kada se osuši biljka izgubi tri četvrtine težine. Osušeni biljni delovi su složenog hemijskog sastava.

- Maslačak sadrži obilje gorkih supstanci koje utiču na pojačano lučenje žuči, olakšava varenje i čisti creva – kaže profesor dr Zoran Maksimović sa Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. – Prema preporukama nemačke komisije, čiji radovi predstavljaju osnove savremene fitoterapije, primena preparata na bazi korena i herbe maslačka opravdana je kod dispepsije, infekcija urinarnog trakta, nekih oboljenja jetre i žučne kese, kao i kod gubitka apetita.
Profesor Maksimović kaže da u narodnoj medicini maslačak ima vrlo sličnu primenu. Uglavnom se koristio kod poremećaja protoka žuči, upala urinarnog sistema, dispepsije. Takođe i protiv hemoroida, kod neregulisanog protoka krvi kroz vene, gihta, reumatskih oboljenja, ekcema i drugih kožnih oboljenja.

S obzirom na to da čaj od maslačka ima snažan diuretički efekat (podstiče mokrenje), može da se koristi i kao preventiva bubrežnog kamenca. U kineskoj narodnoj medicini biljka maslačka se koristi za lečenje akutnog zapaljenja dojki, urinarnih oboljenja i izostanka lučenja majčinog mleka, a u indijskoj još i za lečenje hroničnih čireva, tuberkuloze, nadutosti, žutice i kamena u žučnoj kesi.
Naš sagovornik ističe da je primena proizvoda na bazi korena i herbe maslačka kontraindikovana kod opstrukcije žučnih puteva, zapaljenja žučne kese i ileusa.

Od neželjenih dejstava proizvoda na bazi korena i biljke maslačka, najveći značaj imaju alergijske reakcije koje nisu retke. One se mogu ispoljiti kao koprivnjača, kontaktni dermatitis pa čak i kao anafilaksa. Maslačak se ne preporučuje naročito onima koji su alergični na polen ambrozije, zbog mogućnosti ukrštene reakcije. Nekada upotreba preparata i čaja na bazi maslačka može da dovede do stomačnih problema jer stvara kiselost u organizmu zbog stimulatornog delovanja na sokove za varenje.

Uočeno je takođe da istovremena primena maslačka sa nekim lekovima kao što je antibiotik ciprofloksacin smanjuje njegovo lekovito dejstvo.
- Ukoliko primena preparata i čaja maslačka nije drugačije propisana, uobičajena dnevna doza korena maslačka je od 12 do 30 g ili od 3 do 4 g sušenih delova cele biljke- kaže profesor Maksimović.

Maslačak može da se koristi i u ishrani, za šta su preporučljivi samo mladi nadzemni delovi biljke, od kojih se prave salata ili varivo. Starije biljke su dosta gorke pa se ne preporučuju za jelo.
Recepti

Salata od maslačka
Mladi listovi maslačka, dve rotkvice, šaka jezgra oraha, maslinovo ulje, jabukovo sirće i so. Listove maslačka operite u hladnoj vodi, „iscepkajte“ i stavite u posudu. Dodajte rotkvice iseckane na kolutove, iseckane orahe, so maslinovo ulje, jabukovo sirće i promešajte.

Protiv kamena u žuči
- 30 g korena maslačka
- 30 g vodopije
- 20 g nane
Tri kašike ove čajne mešavine popari se sa pola litra ključale vode, poklopi i ostavi da odstoji dva sata. Pije se na dva sata po jedna kašika.

Otežano mokrenje
- 4 g cele biljke maslačka
- 30 g rastavića
- 30 g sitnice
- 10 g kukuruzne svile
Tri kašike ove čajne mešavine popari se sa pola litra ključale vode, poklopi i ostavi da odstoji dva sata. Pije se na dva sata po jedna kašika.

MASLAČAK ( Taraxacum officinale WEB.)
Sinonimi: Leontodon taraxacum L. - Leontodon vulgare Lam. Taraxacum vulgare Schrk.

Narodni nazivi: divja žućenica, gorko zelje, jergota, konjska žućenica, kravlje cveće, lampica, legrat, maslačik, mleč, mlečac, popovo, gumance, radić, regvat, regrat, talijanska salata, trava od groznice, žutenica, žuhko zelje.

Opis biljke: maslačak se većinom smatra dosadnim korovom, iako u sebi skriva znatnu ljekovitost.
To je trajna zeljasta biljka s mesnatim, vretenastim i u gornjem dijelu razraslim korijenom.

Korijen, kao i čitava biljka, sadrži mliječni sok.

Mliječni sok nije otrovan, kako se to ponekad misli.

Prizemni listovi su prilegli uz tlo i čine rozetu te se tek u kasnijem razvoju uspravljaju. Oblik lista je jako promjenljiv pa ih ima s glatkim rubom i pilasto nazubljenih.

Cjevasta cvjetna stabljika je okrugla i nosi žutu cvjetnu glavicu koja se noću i za vrijeme kiše zatvara. Nakon cvjetanja pojavljuje se sjeme, poredano kao zračna lopta, s mnogo sjemenki koje se rasprostranjuju pomoću vjetra.

Miris i okus: korijen je prije cvjetanja slatkasta okusa, a osušen sluzavo-slatkast. Nakon cvjetanja ili prema kraju cvjetanja, prevladava gorak okus. U dobroj vrtnoj zemlji korijen naročito uspijeva i okus mu je slađi. Korijen je gotovo bez mirisa, a cvjetovi su slatkastog okusa i mirisa.

Vrijeme cvatnje: travanj i svibanj, a pojedinačno još jednom u jeseni.

Stanište: maslačak dolazi često u većem mnoštvu na travnatim površinama, u djetelištima, vrtovima i drugdje.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se korijen (Radix Taraxaci) biljka prije cvatnje ili kasnije u početku cvatnje (Herba Taraxaci) ili pak sami cvjetovi za vrijeme cvatnje (Flores Taraxaci).
Sabire se i čitava biljka s korijenom (Radix Taraxaci cum herba).

Sadržajne tvari u biljnim dijelovima mijenjaju se s godišnjom dobi.
Tako je Wasicky dokazao da svježi korijen, iskopan u proljeće (od sredine ožujka do sredine travnja), sadrži 17—20 % šećera i levulina.

Prema sredini kolovoza, umjesto mliječnog soka, stvara se inulin.

Mliječni sok je emulzija, koja se sastoji od bjelančevine, smole, smoli slične tvari tarakserina i gorke tvari taraksina.

Korijen u proljeće sadrži većim dijelom gorku tvar, korijen od sredine kolovoza do kraja rujna sadrži većinom inulin, a u listopadu je u korijenu najviše tarakserina i levulina.
Maslačak je upravo školski primjer koliko je važno sabirati određeni biljni dio u određeno godišnje doba, kada se može očekivati najbolja ljekovitost.

Iskopani korijen se očisti od nadzemnih dijelova te se ili naniže na konac i objesi ili, ako se radi o većim količinama, rasprostre u hladu na zračnom mjestu radi sušenja.

Listovi i cvjetovi suše se također u hladu, no s obzirom da su listovi skupljeni u rozetu, treba ih prilikom stavljanja na sušenje pojedinačno odvojiti, jer se inače teže suše, a za nepovoljnog i vlažnog vremena mogu postati i pljesnivi.

Osušeni korijen je jako smežuran, na prijelomu ravan, sivo-bijele boje, a u sredini prijeloma žuto obojen.

Ljekovite i djelotvorne tvari: čitava biljka sadrži holin, gorku tvar, škrob, koji se kod duljeg čuvanja pretvara u voćni šećer, saponin, mast, jedan encim, tragove eteričnog ulja, vosak, sluz, kaučuk, šećer, bjelančevinu, levulin i taraksin.

Čitava biljka sadrži, osim već navedenog inulina i tarakserina, u korijenu još mnogo kalija i ostalih mineralnih soli, kalcij, mangan, natrij, kremičnu kiselinu, sumpor i obilnije vitamina C. Sadržaj vitamina C naročit je u proljeće u svježim listovima.

Ljekovito djelovanje: u službenoj je upotrebi biljka u cvatu ili korijen s biljkom ili sam korijen. Iz korijena se izrađuje ekstrakt (Extractum Taraxaci).

U pučkoj medicini sabiru se cvjetovi.
Neobično bogatstvo ljekovitih tvari i tvari potrebnih za izgradnju, čini maslačak izvanredno ljekovitom biljkom, čije se značenje premalo cijeni, a jer raste u velikom mnoštvu, daje mu se nepotreban biljeg »korova«. Ako se uzme u obzir samo poboljšanje u cjelokupnoj izmjeni tvari, kao i visoko djelovanje na čišćenje krvi, tada se mogu utvrditi još mnogi oblici liječenja,
- kao kod gihta,
- reumatizma,
- skrofuloze,
- kožnih ekcema,
- lišaja,
- oteklina,
- čireva,
- krvnih bolesti,
- debljine,
- staračkih pojava,
- pomanjkanja apetita,
- lijenosti crijeva,
- kod smetnji u radu jetre i žuči,
- kao i kod pojave vode u prsima i trbuhu.

Maslačak se, osim toga, veoma preporučuje kod šećerne bolesti.

Prije svega ima korijen ljekovitu snagu da rastvara, osvježuje, čisti, otvara, da izlučuje znoj i da jača.

Korijen utječe na sva izlučivanja iz tijela naročito žuči,
- otklanja zastoje,
- smetnje i nakupljanje sluzi,
- djeluje bezbolno na izlučivanje mokraće a jer otklanja iz tijela otrovne tvari koje čine tijelo umornim, korijen djeluje na osvježavanje i jačanje (tonično).

Najdjelotvorniji i najljekovitiji je svježe istiješteni sok kojega treba uzimati dnevno 2-3 jedaće žlice, najmanje kroz 3-4 tjedna.

Za čajni oparak, uglavnom zimi, upotrebljava se mješavina osušenih listova, cvjetova i sitno izrezanog korijena maslačka; uzima se 1-2 čajne žlice za 1 šalicu čaja, a piju se dnevno 2-3 šalice.

Dodatkom meda, umjesto šećera, povisuje se ljekovito djelovanje.

Primjena u pučkoj medicini: kod malo se ljekovitog bilja tako pokriva primjena u znanstvenoj i pučkoj medicini, kao kod maslačka.

Dvije mogućnosti primjene maslačka treba još spomenuti radi njihova utjecaja na zdravlje i na opće jačanje, a to su maslačkovo vino i maslačkov sirup.

Vino od maslačka: 6 litara po suhom vremenu sabranih, dobro stisnutih i raščehanih cvjetnih glavica maslačka, kuha se sa 6 litara svježe vode, uz dodatak po 2 kore limuna i naranče kroz 1/4 do 1/2 sata.
Nakon toga se čitava masa procijedi kroz lanenu krpu, ocijeđenom se soku doda 3 kg šećera i sok od 2 limuna i 2 naranče, sve se dobro promiješa i ostavi da se sok ohladi. Sada se u pola šalice mlačne vode rastopi toliko kvasca (germe) da nastane zasićena i kašasta otopina. Ta se otopina pomiješa s ohlađenim sokom i kroz 5 dana prepusti vrenju, najbolje u blizini štednjaka. Čim je tekućina dobro provrela, ponovo se procijedi kroz lanenu tkaninu i puni u jake vinske boce ili u boce za pjenušavo vino. Boce prije toga treba dobro oprati, a isto tako i čepove koji moraju dobro zatvarati bocu. Najbolje je napunjene boce začepiti strojem za čepljenje boca. Čepove na boci treba dobro povezati i zapečatiti pečatnim voskom te spremiti u hladan podrum na tamnom mjestu, ulaganjem grla boce prema dolje u nasipani pješak. Nakon 2 mjeseca piće je zrelo za uživanje i može se gotovo neograničeno držati. Ispravno pripremljeno vino od maslačka je svijetlo poput vode, veoma jako, te se prilikom točenja pjeni kao šampanjac...

Sirup od maslačka (pogrešno nazvan »med od maslačka«); 3-4 pune šake cvjetnih glavica maslačka dobro se prokuhaju u 2 litre vode, sok se procijedi i doda mu se 1 1/2 kg šećera i sok od 2 limuna. Stalnim miješanjem kuha se tekućina još jednom tako dugo dok ne nastane gusta tekuća masa poput sirupa, koja se puni u boce sa širokim grlom, a najbolje u boce u kojima se konzervira voće. Tako dobiveni sirup, ako je pažljivo pripremljen, jedva da se po okusu razlikuje od meda.
On djeluje na jačanje, čišćenje krvi i na pospješenje probave.

Primjena u kuhinji: upotreba svježih, vitaminima tako bogatih listova maslačka u obliku salate, ne može se dovoljno preporučiti.
Listovi maslačka mogu se miješati i s glavatom salatom.

Za kraj! Razlog, što je maslačak u starom vijeku bio nepoznat kao ljekovita biljka - nije ga opisao ni Plinije, a ni u srednjem vijeku Hildegarda od Bingena - leži u tome, što se u toj tako običnoj biljci nije uopće naslućivala ljekovitost. Tek je Hieronvmus Bock dao o toj biljci prvi upotrebljivi opis. Malo po malo došlo se do spoznaje da je maslačak veoma vrijedna ljekovita biljka.

Napomena: listovi i korijen često se kod sabiranja, naročito prije cvatnje, zamjenjuju s divljom cikorijom ili vodopijom (Cichorium intybus L.). Razlika je samo u tome što je osušeni korijen vodopije svijetle boje i na prijelomu više drvenast, a list ima vršnu cjepku mnogo dulju nego list maslačka. U pučkoj medicini i ta se biljka, a naročito korijen (Radix Cichorii), upotrebljava u ljekovite svrhe.

Tekst Richarda Wilforta o maslačku za Domacu biljnu ljekarnu,
pripremio Lakky, 13. 04. 2008.
Kontakt mail: lakky63@gmail.com