ANIS ( Pimpinella anisum )

Admin ned 13 tra - 18:47

ANIS - Pimpinella anisum L.

Narodna imena: anis, anason, anaton, anež, amiz, laški janež, anais, onež,
slatki janež, slatki januš, slatki morač, slatki kopar, slatki kumin.

Egipćani su upotrebljavali anis još u starom vijeku. Dioskorides (pod imenom anneson) i Plinius (pod imenom aniso) spominju ga kao ljekovitu i začinsku biljku.
Anis je i danas omiljen začin, prvenstveno u industriji slatkiša i peciva i u likerskoj industriji. Bakteriostatično djelovanje eteričnog ulja (Aethreroleum anisi vulgaris) je opće poznato. Prijatan miris i ukus iskorištava i farmaceutska industrija.

Zbog velike upotrebne vrijednosti uzgaja se u mnogim zemljama. Značajni proizvođači su: Španjolska, Bugarska, Rumunska, Italija, zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza i Turska. U Indokini, Japanu i Kini kao zamjenu anisa koriste u tim predjelima rasprostranjen zvjezdoliki anis (Illicijum verum Hook), čiji je plod poznat pod imenom Anisi stellati fructus. U rod Pinpinella spada oko 150 vrsta iz Evroazije i Afrike. Anis vodi porijeklo iz istočnog Mediterana, Egipta i Male Azije. Divljih vrsta ima samo na nekoliko otoka Egejskog mora.

Botaničke osobine
Anis je jednogodišnja zeljasta biljka. Korijen je tanak i vretenast, prostire se do 20 - 30 cm dubine. Stabljika je ustpravna, 30 - 70 cm visoka, valjkasta, šuplja, razgranata, obrasla kratkim, mekim dlačicama. Lišće anisa je raznolikog oblika i veličine (heterofilija). Donje je srcasto, na dugačkim drškama, srednje lišće je trojno dijeljeno. Na vrhu stabljike nalazi se složena štitasta cvast, koja se sastoji od 10 do 15 štitova sa petodijelnim cvjetovima bijele boje. Plod je šizokarpijum sivozelene boje, spljošten, sastavljen iz dva dijela, obrastao bradavičastim dlačicama. Perikarp je debeo, sa malim šupljinama ispunjenim uljem. Jezgro je ispunjeno kapljicama ulja i aleuronskim zrnima. Dužina ploda je 3 - 6 mm, a debljina do 3 mm. Masa 1.000 sjemenki je 1 - 4 gr.

Vegetacioni period anisa traje 120 do 150 dana. Klijanje (nicanje) traje 17 - 25 dana. Na početku vegetacije sporo raste. Od nicanja do formiranja stabljike protekne 35 -40 dana. Cvijetanje počinje 65 -75 dana nakon nicanja. Period cvjetanja i formiranja plodova iznosi 20-25 dana. Anis je stranooplodna, entomofilna vrsta. Sitni cvijetovi proizvode dosta nektara, pa je anis medonosna biljka. Od precvjetavanja glavnih štitova do sazrijevanja plodova u njima, protekne 25 - 30 dana. Sazrijevanje plodova je neravnomjerno - sukcesivno.

Kemijski sastav i upotreba

Svi dijelovi biljke sadrže eterično ulje. Najviše ga ima u plodu (1,5 - 3 %), vrlo rijetko do 6 %. U plodu se nalazi i oko 18 - 23 % masnog ulja, oko 16 - 20 % bjelančevina i 3,5 - 5,5 % šećera. Glavni sastojak eteričnog ulja je anetol (80-90 %). Od njega potiče karakterističan miris tog ulja. Eterično ulje sadrži i do 15 % estragola, anisaldehida, anisovu kiselinu i dr.

Od anisa se koristi plod i eterično ulje (Anisi fructus et aetheroleum). Iz zrelih zdrobljenih plodova anisa dobija se destilacijom vodenom parom eterično ulje. To je bistra, žućkaste boje tekućina, lako pokretljiva ili bezbojno kristalna masa prijatnog mirisa i slatkog ukusa. Ulje očvrsne između 15 i 20 oC. Ostatak posle destilacije koristi se u vidu uljanih pogača za ishranu stoke, naročito krava muzara. Anis i njegovo ulje imaju raznovrsnu primijenu kako u narodnoj, tako i u oficijelnoj medicini. Ulje anisa pod uticajem zraka i svjetlosti postaje otrovnije za razliku od sviježeg jer se stvaraju još otrovnije materije (Tucakov, 1971).
Ulje snažno djeluje na neuromuskulatorni sustav. Anis se upotrebljava kao ekspektorans, karminativ, stomahik (splazmolitik), galaktagog (pojačava lučenje mlijeka) i korigens mirisa i ukusa raznih lijekova, bombona, pasta za zube i dr. Upotrebljava se i u vidu čajeva sa drugim biljkama. Procjenjuje se da se od anisa može dobiti 50 - 100 kg meda po hektaru. U narodnoj medicini plodovi anisa se upotrebljavaju kao sredstvo protiv nadimanja, za poboljšanje probave, za regulisanje varenja i dr

Uzgoj

Za uzgoj anisa pogodno je toplo, sunčano i vlažno podneblje. Vlaga je naročito potrebna u doba cvijetanja. Manjak vlage u tom periodu može uticati na smanjenje prinosa i do 200 kg/ha. Od cvjetanja do sazrijevanja su velike potrebe biljke za toplotom.
Uspiješno se uzgaja na krečnom i rastresitom zemljištu, bogatom hranjivima, optimalne vrijednosti pH 6,5 - 7,2. Nisu pogodna teška glinena, zabarena i nepropusna zemljišta. Anis počinje da klija na temperaturi od 6 - 8 oC. Optimalna temperatura za klijanje je oko 24 oC. Izdržava niske temperature do - 6 oC.
Obično se uzgaja u plodoredu poslije pognojenih okopavina. Na isto mijesto može doći tek nakon 2 – 3 godine. Obrada zemljišta zavisi od vrste predusjeva. Kod uzgoja anisa posebnu pažnju se posvećuje uništavanju korovskih biljaka, ali mora se imati u vidu da je anis osjetljiv na herbicide. Ne smije se sijjati poslije korijandra. Dobri predusjevi su žitarice sa kratkim vegetacioim periodom i silažni usjevi (silažni kukuruz). Anis je dobar predusjev svim ratarskim kulturama.

Ukoliko je žetva predusjeva obavljena tokom ljeta, tada se obavlja ljuštenje zemljišta na dubini 10 - 12 cm. U jesen se zemljište duboko poore i tako ostavi do februara ili početka marta, kada se podrlja. Ako ima pokorice i korova, može se istanjurati.
Primijena stajnjaka nije isključena, a unosi se pod predusjev ili u jesen prije oranja 20 - 30 t/ha. Za produkciju 100 kg plodova anisa upotrebi se 3,5 kg N, 5 kg P2O5 i 4 kg K2O. Ako se planira prinos od 500 do 600 kg/ha (pri prosječnim uslovima zemljišta), pri jesenjoj obradi zemljišta unosi se 40 - 60 kg/ha N, 60 - 70 kg/ha P2O5 i 40 - 60 kg/ha K2O. Prema podacima preporučuje se da se 20 -25 % hranjiva daje pred proljetnu obradu zemljišta. Prihranjivanje azotnim đubrivom u toku vegetacije - naročito u suhom periodu - nema nikakvog efekta.

Anis se proizvodi isključivo sjemenom. Sije se u martu, a datum sjetve zavisi od topline zemljišta. Optimalno vrijeme sjetve je kada je temperatura zemljišta u gornjem sloju (3 - 5 cm) prosječno 7 - 8 oC (u našim uslovima od sredine do kraja marta). Sije se širokoredno, na rastojanju 40 cm red od reda, sa oko 10 kg/ha sjemena. Može se sijati i u trake od po dva reda na rastojanju 15 cm i sa razmakom između traka 45 cm, sa oko 15 kg/ha sjemena. Na dobro pripremljenom zemljištu može se sijati uskoredno, na rastojanju 15 cm red od reda, sa oko 20 kg/ha semena. Sije se na 2 - 3 cm dubine. Optimalni broj klijanaca je 50 - 60 po dužnom metru.

Smatra se da je za dobar razvoj anisa potrebna priprema sjemena (stratifikacija). Sjeme se drži u vodi temperature 8 – 22 oC sve dok najveći broj semenki ne nabubri, a zatim se vadi, sakuplja na gomilu i ostavlja 2 - 3 dana na temperaturi 18 – 22 oC. Posle toga se razastre i prosuši.

Za uspješnu borbu protiv korova preporučljivo je prije sjetve isprskati površinu herbicidom Prometrinom S-50 (3-5 kg/ha) ili, po najnovijim saznanjima, nakon nicanja do visine usjeva od 10 cm moguće je suzbijanje korova Afalonom (2-2,5 kg/ha) bez štetnog djelovanja po anis. Raznim ispitivanjima je utvrđeno da su najbolji rezultati dobijeni kod kombinacije Treflan i Afalon (Maćko, Čok i Rusjan, 1987). Kombinacija sa Racerom prouzrokuje fitotoksične promjene.

Prije nicanja može se obaviti valjanje i razbijanje pokorice, a od nicanja do žetve međuredno kultiviranje, okopavanje, prihranjivanje i zaštita od štetočina i bolesti. U slučaju pojave korovskih biljaka usjev se plijevi. U uskorednoj sjetvi prvo pljevljenje je poslije nicanja, a drugo do početka cvijetanja. U širokorednoj sjetvi obavljaju se 2-3 okopavanja.

Kod uzgoja anisa primjenjuje se i prihranjivanje azotnim gnojivima u jednom do dva navrata. Kad biljke dostignu 5-6 cm, unosi se pri prvom prihranjivanju 30 kg/ha dušika. Drugo prihranjivanje se obično obavlja na siromašnim zemljištima.

Od bolesti koje povremeno napadaju anis, najveće štete izazivaju bakterioze (uzročnik: Pseudomonas syringae i Ramularia sp.). Da bi se spriječio njihov napad, najbolje je pridržavati se datih agrotehničkih uputa (plodored, vrijeme sjetve).

U vrijeme cvjetanja i sazrijevanja plodova naročitu pažnju treba posvetiti uništavanju korovske biljke Conium maculatum - pjegave kukute. Otrovno sjeme (plod) C. maculatum po obliku i po veličini je vrlo slično plodu anisa i zato ga je praktično nemoguće odvojiti od njega. Anis zagađen plodom C. maculatum ne može se prodati, praktično je neupotrebljiv.

Bolesti koje se mogu javiti na anisu prouzrokovane su parazitnim gljivicama. Plasmopara nivea (Ung.) Schret. je uzročnik plamenjače (napada ne samo anis već i većinu ostalih vrsta iz porodice Apiaceae), Puccinia pimpinellae (Str.) Mart. izaziva hrđu, Cercospora malkoffii Bub. prouzrukuje pjege na lišću. Štetočine koje mogu napasti anis su gusjenice i listne uši, od kojih neke žive na lišću, a neke na štitovima.

Anis sazrijeva 6-8 nedjelja poslije cvjetanja. Sazrijevanje je neravnomjerno, jer središnji štitovi najranije sazriju. Ženje se obično kad grane postanu žućkaste a plodovi sivo mrki, i to u što kraćem vremenu, u jutarnjim satima, dok je usjev mokar od rose. Time se sprečavaju gubici plodova. Na manjim površinama ženje se ručno, a na većim kombajnom. U slučaju dvofazne žetve, poslije dosušivanja i dozrijevanja može se obaviti vršidba kombajnom. Nakon vršidbe plodovi anisa se prosuše i pakiraju. Osušen plod je kruškolikog oblika s ostatkom od peteljke, sivomrke boje, hrapave površine, aromatičnog mirisa i sladunjavog ukusa.
Prinos plodova se kreće od 500 – 1.000 kg/ha. Pored ploda može se dobiti i do 1.500 kg suhih stabljika (slame, koja se koristi u ishrani stoke).

Kvalitet plodova zavisi od sorte, klime i zemljišta. Topla i suha klima, kao i laka i propustna zemljišta oko velikih rijeka, daju najbolju drogu.
: