KANTARION ( Hypericum perforatum )

Kantarion
Foto: Lakky, 22.06.2008.

GOSPINA TRAVA (Hypericum perforatum L.)

Biljka nadnaravnih svojstava

Poznata su mi upečatljiva izlječenja nakon dugotrajne terapije naše uvažene arhitektice koja je stradala u automobilskoj nesreći, i koja je znala reći: »Moji prijatelji akademici i liječnici prognozirali su mi nepokretnost, da ću sigurno biti nepokretna tri mjeseca. Poslušala sam i drugu stranu narodne medicine - radiesteziju i fitoterapiju i njihove savjete počela primjenjivati. Pila sam čaj od gospine trave i to litru i pol na dan i čuđenju nije bilo kraja«

Gospina trava (Hypericum perforatum L.) pripada obitelji kantariona
   (Familiae Hypericaceae), a ljekarnički joj je naziv Herba Hyperici.
Ova je biljka prirodni antibiotik, antibakterik, antidepresiv, antiinflamatorik, antiseptik, antispazmatik, aromatik, adstrigent, antelmintik, diuretik, dermetik, digestiv, ekspektorant, imunostimulans, kozmetik, nervin, sedativ, stiptik i tonik.
   
Ljekovito djelovanje

Biljna terapija gospinom travom potvrđuje tisućljetno pučko uvjerenje da je to biljka nadnaravnih, čarobnih i mističnih svojstava, što je sa znanstvenoga gledišta uistinu teško razumjeti. Samo ime »gospina trava« govori da je to biljka za ženska oboljenja. Poznato mi je upečatljivo izlječenje nakon dugotrajne terapije (4 mjeseca) Milene Frančić Sulovski, naše uvažene arhitektice, koja je stradala u automobilskoj nesreći i koja je znala reći: »Moji prijatelji akademici i liječnici prognozirali su mi nepokretnost, da ću sigurno biti nepokretna tri mjeseca. Poslušala sam i drugu stranu narodne medicine – radiesteziju i fitoterapiju i njihove savjete počela primjenjivati. Pila sam čaj od gospine trave i to litru i pol na dan, zatim otišla u Međugorje gdje sam se na sam vrh popela bosa, pomolila Bogu i skinula Šancovu kravatu (vratnu zaštitu). Kad sam se vratila kući, čuđenju nije bilo kraja...
   Među vodećim rastućim bolestima današnjice je depresija, a najtraženiji lijekovi su antidepresivi. Brojni su simptomi depresije. Gospina trava je provjereni lijek za takva stanja, i to početna. Mora se brzo reagirati, dakako kod osoba sklonih prirodnom načinu liječenja, te savjetovati terapiju čajem od gospine trave (najčešće u trajanju 1-3 mjeseca, kad se pije oko jednu litr dnevno, dakako, uz cjeloviti pristup liječenju). Iz iskustva se zna da kod težih slučajeva dugotrajne depresije gospina trava nema tako jaku moć. U prvom redu, preporuka pučke i danas oficijelne medicine je uzimanje gospine trave kod tzv. endogene ili unutarnje depresije, kao zamjene za Prozac, kod koje postoje veliki izgledi za poboljšanje stanja i izlječenje.
   Zbog antibakterijskih i antibiotičnih svojstava gospina trava se koristi u liječenju oboljenja prouzročenih stafilokokom, streptokokom, E. Coli...
   Sastojci gospine trave djelotvorni su u liječenju depresije, AIDS-a i Parkinsonove bolesti. Preporuka je Europske komisije da se kod upotrebe preparata s hipericinom propisuje stroga dijeta u kojoj se ne konzumiraju kava, alkohol, suhomesnati proizvodi, proizvodi konzervirani u salamuri te jači antidepresivi, antikonvulsanti, lijekovi za kontracepciju, digoxin, theophyllin, triptan... U svakom slučaju, potrebno je savjetovati se s liječnikom.
   Najčešća upotreba gospine trave danas je u obliku infuza, odnosno čaja, ulja ili soka.
 
Čaj uzimamo kod poremećaja rada u sustavima:
   • imunosustav - limfni čvorovi, krajnici, slezena, prsna žlijezda (upalni procesi),
 
• krv - krvna plazma,
 
• mokraćni sustav - bubreg, mokraćovod, mjehur, mokraćna cijev, (kod upalnih procesa, bakterija, cista, pijeska, pojave bjelančevina i krvi u mokraći, kamenaca, katara, noćno mokrenje, vodene bolesti),

  • sustav osjetila – koža – pokožica, potkožno tkivo, žlijezde lojnice i znojnice (opekline, razne nečistoće kože, osipi, pjege, rane, modrice, nagnječenja, varikozne vene i to oblozi od čaja ili za ispiranje),

   • probavni sustav – usna šupljina, ždrijelo, jednjak, želudac, crijevo, jetra, gušterača, potrbušnica (za ispiranje usne šupljine i ždrijela, kod loše probave želuca, katara želuca, naročito kod pojačane želučane kiseline -hiperaciditeta, jer smanjuje želučanu kiselinu, kod nervoznog želuca, kod Crohnove bolesti, proljeva, dijareje, dizenterije, žutice, jetrene insuficijencije, masne jetre, ciroze, bolova jetre, žutice, otečene jetre, hemoroida, raznih crijevnih parazita, nadutosti, ameba, polipa, žuči, žučnih kamenaca),

   • dišni sustav – pluća (čaj sprečava nakupljanje sluzi), bronhitis, astma, nos (mazati nosnice kod raznih alergija),

  • spolni sustav žena i muškaraca - jajnici, jajovodi, maternica, rodnica, stidnica (endometritis – upala maternice, grčevi, bakterije, ciste, tumori) Bartholinijeva v. žlijezda, muški ud, mošnja, sjemenik i pas sjemenik, (čaj se pije i koristi kao vaginalni tuš),

  • živčani sustav – živčane stanice i živci, mozak, kralješnična moždina, periferni i autonomni živčani sustav, (depresije, anksioznost, neuroze, nesanice, razdražljivost, bolna mjesta živca),
 
 • sistem žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem – hipofiza, štitna žlijezda, nadbubrežna žlijezda, doštitasta žlijezda, gušterača, spolne žlijezde.
   
Upotreba ulja od gospine trave:
   • živčani sustav - živčane stanice i živci, mozak, kralježnična moždina, periferni i autonomni živčani sustav (depresija, anksioznost, neuroze, nesanice, razdražljivost, bolna mjesta živca). Uzima se 10-15 kapi ulja na kocki šećera ili sa žličicom meda, a kod neuralgije - nervusa trigeminusa - masiramo uljem bolna mjesta više puta tijekom dana.
 
- sustav osjetila - koža - opekline, sunčane opekline, sunčane i staračke pjege, rane koje teško zacjeljuju, dekubitus, kraste, čirevi, otekline...
 
________________________________________
 
   KUĆNA BILJNA LJEKARNA
   
   ČAJ
   (za spomenuta oboljenja)
   1 jušna žlica osušene biljke, 2 dl vode.
   Priprema: bilje preliti vrućom vodom, poklopiti da odstoji pola sata, procijediti.
   Upotreba: piti dvije do tri šalice čaja dnevno, a u težim slučajevima i do pet šalica. Čaj se može zasladiti medom, osim kod liječenja probavnih teškoća.
   Napomena: čaj se može koristiti i za pripremu obloga, ispiranje i namakanje pojedinih dijelova tijela.Liječenje....
   
   SOK
   (za spomenuta oboljenja)
   Cvjetove, pupove i listove odvojiti od tvrđih dijelova biljke i samljeti. Staviti u lanenu krpu i iscjediti sok. Svježi sok piti odmah, i to u pravilu jednu do tri jušne žlice soka dnevno s malo vode. Lakše je u mikseru usitniti bilje, a zatim staviti u sokovnik s centrifugom.
   
   ULJE
   (za unutarnju i vanjsku upotrebu, hemoroidi)
   Preporučujem da se ulje od gospine trave radi iz ubranih pupoljaka, a ne od cvjetova i listova.
   Priprema: litrenu bocu napuniti do pola pupoljcima gospine trave i pustiti oko četiri sata da malo uvenu. Drškom kuhače ih malo zgnječiti i naliti pravo maslinovo ulje (ekstra vergine ili ulje koje se dobiva na pučki način - kroz vreću). Bocu začepiti vatom i staviti na sunce. Držati najmanje mjesec dana, a može i dva mjeseca, povremeno promućkati, potom procijediti.
   Upotreba: za unutarnju upotrebu najčešće se koristi 10-15 kapi tri puta dnevno, a za vanjsku uporabu i masažu po potrebi.
   Napomena: za liječenje starih rana zavoj namočiti u ulje i previti oboljelo mjesto. Za liječenje hemoroida, tampon namočiti u ulje i staviti u čmar preko noći.
   
   IZRADA TINKTURE
   (protiv upalnih stanja)
.
   Priprema: usitnjeno bilje preliti alkoholom i držati zatvoreno na toplom mjestu mjesec dana. Procijediti.
   Upotreba: za liječenje unutarnjih oboljenja staviti 5 -10 kapi tinkture u čaj, sok ili vodu, piti tri puta dnevno, i to prije jela.
   
   HOMEOPATIJA
   Homeopatski pripravak Hypericum danas je najčešće prepisivani homeopatski lijek kod ozljeda živaca i raznih poremećaja izazvanih psihičkim traumama te se savjetuje uzimanje C 30 i C 200 za akutne depresije, nesanice, ozljede živaca, kičme, potres mozga, povrede trtice, ubodne rane na mjestima bogatim živcima, fantomske bolove, nagnječenja

Preneseno iz Novog lista
Autor: fitoterapeut i homeopata Ivan Lesinger
Prenio: Lakky, 03.05.2013.
Kontakt: lakky63@gmail.com

Dobro je znati: Zašto se kantarion ne smije koristiti za sunčanje?

Naše none su kao ulje za sunčanje koristile kantarion. Danas se većinom propagira njegova upotreba u sanaciji opekotina, bez direktnog izlaganja sunčevoj svjetlosti. Nanošenje kantarionova ulja za vrijeme sunčanja smatra se štetnim i neprestano se priča o njegovom fototoksičnom djelovanju, što znači da je koža razvila posebnu vrstu »alergije« koja se aktivira kombinacijom određene količine kantariona, odnosno njegovog aktivnog spoja hipericina, i sunčeve svjetlosti. Konkretno, to znači da se javlja osjetljivost na svjetlo. To također znači da dolazi do upala na koži, javljaju se osipi u obliku sitnih prištića koji nesnosno svrbe, dolazi do ljuštenja i bolnog pucanja kože.
Ali zašto su naše none mogle koristiti kantarionovo ulje za sunčanje, a mi ne smijemo? Zato jer našim nonama koža, i cijelo tijelo, nije bilo zatrovano aditivima iz hrane, raznim konzervansima i umjetnim bojama, mirisima i okusima. Hranile su se zdravo, povrće, voće, riba i zdravo meso, a pod kožom im se nije nalazio cijeli niz malih deponija toksina koje bi tijelo pokušavalo barem preko znoja izlučiti van. Kad određene valne dužine sunčeva spektra direktno uprže te mini deponije otpada pod kožom, on zakuha i širi svoju toksičnost izazivajući alergiju. Aktivan spoj iz kantariona, hipericin, još dodatno pojača i zakomplicira situaciju i eto jadnog kantariona na optuženičkoj klupi, optužen za fototoksičnost. A tko je tu, zapravo, glavni krivac? Kantarion ili mi i naš odabir hrane i lijekova?
Upozorenje: Biljka ima fotosenzibilno djelovanje! To znači da iako će vam njeni pripravci biti spasonosni kod izgorene kože, tretirajte ju navečer, doma i nikako namazani kantarionom ne izlazite na sunce. Ovo upozorenje mnogi olako shvaćaju poučeni tradicionalnim iskustvom dugogodišnjeg mazanja kantarionovim uljem na plaži, ali zdravlje naše kože i kože naših baka nije isto. Otkriveno je da koža ima neku vrstu pamćenja kao mozak. Sve veći broj kožnih alergija i drugih ozbiljnijih oboljenja upozorava na to da ona samo zbraja i zbraja i onda nam isporuči račun za sve opekline i rane kad je već prekasno. Ako vam jednom dođe račun za naplatu alergije na sunce, svaki put kad vaša koža vidi sunce reagirat će panično napadajući i braneći se od onoga što ju je godinama ugnjetavalo, a te alergije se jako, jako teško riješiti.

Što je kemotip

Kemotip je izvorno originalno ime koje određuje eterično ulje s kemijske, botaničke i biokemijske točke. Isključivo poznavanje kemotipa može garantirati sigurnu i pravilnu upotrebu eteričnog ulja.
Ova klasifikacija ovisi o čimbenicima koji su izrazito povezani uz neku biljku, a to znači genetski materijal, zemlja porijekla, klima, tlo (sastav tla), izloženost biljke zračenju, fitosociološki utjecaj, razdoblje berbe, količina kiše i sunca tog perioda... Jednostavnije rečeno: to je kao neki zajednički nazivnik koji stoji iza latinskog imena biljke, a koji kazuje kojih skupina kemijskih spojeva u tom ulju ima najviše i kakav će zbog toga biti smjer djelovanja tog ulja, da li će poticati cirkulaciju, smanjivati bol ili regenerirati kožu.
Kod nekih biljaka nema tolikih varijacija u kemijskom sastavu zavisno od vrste tla pa se niti ne određuju, ne postoje kemotipovi, ali se točno zna kojih molekula ima najviše i u koju kemijsku skupinu spadaju, primjerice alkoholi, esteri, oksidi, fenoli...
Najčešće citiran primjer je iz knjige dr. sc. Stribora Markovića, a odnosi se na ružmarin. Dakle, zavisno od puno različitih faktora, a u ovom slučaju ponajviše zbog kemijskog sastava zemlje, sav ružmarin koji raste kod nas kada se destilira ima kemotip kamfor. Pričamo o biljci ružmarin (Rosmarinus officinalis), ne o nikakvoj njegovoj podvrsti. Pri tome treba naglasiti da je infuz (čaj) rađen od tog našeg ružmarina savršeno siguran i ljekovit za oralnu upotrebu, u to nema nikakve sumnje. Naime, procesom destilacije izdvajaju se samo izlučevine uljnih žlijezdi biljke (eterično ulje) čiji sastav nije istovjetan kemijskom strukturom (sastavom i omjerima) tijelu biljke koji nam se otopi pri pripravi čaja u našoj šalici. Kod ružmarina razlikujemo eterično ulje ružmarin kemotip kamfor, ružmarin kemotip verbenon, ružmarin kemotip 1,8 cineol i druge. Razlike u djelovanju različitih kemotipova ovog eteričnog ulja su drastične:

Rosmarinus officinalis, kemotip kamfor. Ovo eterično ulje sadrži pretežno kamfor, s djelovanjem protiv mišićnih kontrakcija i grčeva i s antiinflamatornom aktivnošću, velikim dozama unutar tijela djeluje neurotoksično i hepatotoksično.

Rosmarinus officinalis, kemotip 1,8, cineol. Ovo eterično ulje sadrži pretežno 1,8 cineol, ima cirkulatorno, anti-katarno i ekspektoralno djelovanje. Posebno je jak plućni antiseptik i ima mukolitičko djelovanje.

Rosmarinus officinalis, kemotip verbenon. Ovo eterično ulje sadrži pretežno verbenon s djelovanjem protiv ožiljaka, baktericidnim djelovanjem, ekspektorantni je mukolitik s hepatodrenažnim svojstvima.

Dakle, ako imamo problema s cirkulacijom, pomoći će nam kemotip cineol, ako želimo djelovati na pomlađivanje kože lica u kremu ćemo dodati kap kemotipa verbenon, ne cineol. Ako imamo reumatoidni artritis razrijedit ćemo par kapi kemotipa kamfor u baznom ulju i s par kapi te otopine namazati bolne zglobove. Obratimo pozornost na to da ružmarin kemotip kamfor ima hepetotoksično djelovanje, otrovan je za jetru, a ružmarin kemotip verbenon hepatodrenažno djelovanje što znači da drenira, jača jetru. To nipošto ne znači da je ono manje dobro nego jednostavno da trebamo znati za što ćemo koristiti njega, a za što neki drugi kemotip.
Francuska škola aromaterapije koristi eterična ulja dermalno, oralno, vaginalno i rektalno. Anglosaksonska škola aromaterapije koju prakticira 98 posto aromaterapeuta u Hrvatskoj, koristi eterična ulja samo dermalno. Sad kad to znamo zaključujemo da se ne trebamo pretjerano brinuti oko toga jer ćemo eterična ulja ionako koristiti samo dermalno. Ali, koža je naš najveći organ i sve što nanesemo na nju ulazi u naš krvotok i u roku od šest minuta plovi cijelim našim krvotokom, dakle i našom jetrom i bubrezima. Ako idemo na masaže u tijelo nam se umasiravaju velike količine eteričnih ulja. Količina eteričnih ulja i njihov tok tijelom, razlikuju se od onda kad se eterična ulja unose oralno, ali svejedno velika količina znači velika količina.
U Francuskoj gdje se eterična ulja redovito upotrebljavaju i oralno, za liječenje, ali općenito i za kulinarstvo, često se navodi ogledni primjer koji nam kazuje o oprezu i važnosti kemotipa. Tako primjerice ružmarin, Rosemarinus officinalis, kemotip kamfor, ovisno o količini ima različita djelovanja:
1-2 kapi oralno stimulira rad jetre,
2-6 kapi oralno djeluje izrazito sedativno,
6-9 kapi oralno oštećuje jetru i izaziva komu, izuzetno opasno.
Kad u tom svjetlu pogledamo različite kemotipove eteričnih ulja, a imamo na umu da sve što nanesemo na tijelo vrlo brzo zaplovi našim krvotokom, shvaćamo koliko je izuzetno važno znati koji je kemotip biljke u pitanju.
Kemotipovi se određuju u specijalnim laboratorijima, s GLP certifikatima, metodom plinske kromatografije, GC analize. Takve analize su jako skupe i naši mali proizvođači si ih rijetko priušte, pogotovo jer zavisno od vremenskih uvjeta ove godine ne znači da će eterično ulje koje destiliramo biti istog kemotipa kao ono prošle godine. To također znači da fitoaromaterapeuti francuske škole koriste eterična ulja najviše, svake godine iznova analizirane, kvalitete, kao što su ona Florihana, Oshadhi, Pranarom.
Samo kemotipizirana ulja imaju jasno određene i deklarirane odrednice: precizan latinski naziv vrste, podvrste i varijeteta (jedan varijetet može biti ljekovit, a drugi varijetet iste biljke može biti neurotoksičan), biljni organ iz kojeg je eterično ulje dobiveno (list, bobica, cvijet, razlika je velika), vrsta dobivanja (vodena destilacija, tiještenje), način uzgoja biljke (samonikli rast, organski uzgoj, klasičan uzgoj), lot, zemlja porijekla, kemotip.
Niti jedno drugo eterično ulje nije zadovoljavajuće kvalitete za fitoaromaterapeute francuske škole jer kemijski često ima blaga, ali bitna odstupanja. Tako fitoaromaterapeuti neće koristiti niti ulja koja se prodaju u običnim trgovinama, trgovinama zdrave hrane ili koja se preprodaju u ljekarnama, osim ako se ne radi o navedenim markama.



Preneseno iz: Novog lista
Rubrika: "Kultura življenja"
Autor: Martina BOGDANIĆ, fitoaromaterapeutkinja,
Studio Martina & Natura
Prenio: Lakky, 03.05.2013.
Kontakt mail: lakky63@gmail.com

KANTARION (Hypericum perforatum)

DRUGI NAZIVI

Bogorodična trava, gorac, gorać, gorčan, gospin cvijet, gospina trava, ivanje zelje, kantarija ženska, perikot trava, pljuskavica, ranjenik, žuta kantarija,

LJEKOVITI DEO BILJKE

Vrhovi biljke sa cvjetovima i lišćem. Grančice se ne koriste, jer su odrvenjele.


OPIS

Kantarion je višegodišnja biljka, visine do 70 cm. Za tlo se drži solidno razvijenim korijenom, iz kojeg izrasta stablo, koje se pri vrhu razgranava. Stabljike imaju dvije ivice, tvrde su sa crven­kastim primjesama i ne koriste se u ljekovite svrhe. Listovi kantariona su ovalni, jajoliki, ali nisu nazubljeni, već su ravnih ivi­ca. Nemaju peteljku, na pripoju za grančice se sužavaju. Dugi su 2-3cm, a kada se podignu prema svjetlosti izgledaju pjegavi. Pjege na listu potiču, od malih depoa eteričnog ulja i smola i od crnkastih točkica, koje su uljane žlijezde. Legen­da kaže, da su kapljice vode sa ruku Majke Božije pale na

njego­ve listove i dale mu takav perforirani izgled, što je i sadržano u latinskom nazivu kantariona (perforatum)...
Cvjetovi kantariona su skupljeni na vrhu grančica u ne previše gustom cvjetnom šti­tu. Svaki cvijet ima pet latica zlatnožute boje i izgledom podsjeća na zvijezdu. U centru cvijeta ima dosta dugačkih prašnika oko u sredini postavljenog tučka. Kada se latica smrvi između prstiju, na njima ostaje tamno-crvenkast oskudni trag što potiče od kantarionovog crvenila (hipericina).


NALAZIŠTE

Kantarion se može naći svuda, a dostiže i nadmorsku vi­sinu i preko 2000 m. Uglavnom voli suhe livade, mjesta pored seoskih puteljaka, male čistine u rijetkim i svjetlijim šumama, pla­ninske padine. Nalazi se u neposrednoj blizini i četinara i lis­topadnog drveća.


VRIJEME CVATNJE

Na nižim nadmorskim visinama kantarion je u punom cvijetu pred kraj juna. Na visinama se javlja srazmjerno kasnije, tako da na nivou od 1800-2000m nije otvoren čak ni do kraja jula, ali tada je već puno formiranih cvjetova, koji su zatvoreni, ali i nabrekli od crve­nila hipericina. Tu je njegova prava sezona cvjetanja uglavnom u prvih 10-ak dana avgusta.


VRIJEME BRANJA I ČUVANJE

Berba se vrši kada je cvjetanje intenzivno. To je biljka koju narod bere oko Ivanjdana. Ovo se odnosi na branje u nizinama ili na bla­gim brežuljcima i uzvisinama. Na planinama se bere i do kraja avgusta. Pri branju, sijeku se vršni dijelovi biljke u dužini od 30cm, gdje je najviše cvjetova i listova. Kantarion se suši u sjeni, ras­prostrt u tankom sloju. Svakodnevno ga treba okretati, a kada je posušen, odvajaju se listovi i cvjetovi od odrvenjele stabljike i skladište pravilno u prirodne materijale: tegle, kutije, papirnate vreće... Kantarion se može pripremati i svjež.



LJEKOVITE TVARI

U kantarionu ima eteričnihih ulja u količini od oko 0,2% Ima znatnih količina tanina (oko 10%), flavonoida (rutina, kvercetina), smola i hipericina - kantarionove crvene boje, koja je njego­va osobenost.



LJEKOVITO DJELOVANJE (INDIKACIJE)

Ovo je sjajan primjer biljke ljekovite za kožu i za sluzokože. Pri tome, kantarion utiče na sluzokožu želuca, stimulira lučenje brojnih želučanih žlijezda, sekreciju sokova, olakšavajući proces probave. Ovo ostvaruje prije svega eteričnim uljima, koja svojim djelovanjem razlaganja grčeva, sprečavanja nadimanja olakšavaju niz želučanih tegoba, kako zbog organskih tako i zbog funk­cionalnih poremećaja. Kantarionovi aktivni principi ispoljavaju i analgetsko djelivanje (ublažavaju bolove), pa se mogu primjeniti i kod gastritisa praćenih bolom i kod ulkusa (čira) na želucu ili na susjednom - dvanaestopalačnom crijevu. Eterična ulja poboljšava­ju i funkcioniranje jetre, što je posljedica bolji rad žuči i njegovo redovnije pražnjenje. Uravnoteženje probave olakšava i krvotok, smanjuje njeno opterećenje i dovodi do bolje preraspodjele krvi u organizmu... Utvrđeno je da je kantarion izuzetno koristan kod tzv. reaktivnih depresija. Reaktivne depresije predstavljaju sta­nja depresije nastala zbog konkretno postojećeg razloga (smrt u porodici, bolest, stres, klimaks itd), za razliku od takozvanih en­dogenih depresija - kojima suštinski uzrok još nije upoznat, a koje spadaju u teške tipove depresija... Za blage, lakše depresije kantarion je blagotvorno sredstvo.

Njegovom primjenom se zna­čajno smanjuje osjećaj tuge, bespomoćnosti, beznadnosti. Lake forme depresija je bolje liječiti kantarionom nego sistemskim lijekovima, jer pri tome biljka ne daje ni jedan ozbiljniji organski pore­mećaj i posljedicu. Sasvim se podrazumijeva da je za postizanje željenih rezultata neophodan bar 5-tjedni period.


Jedna od mogućih čajnih kombinacija u stanjima lakih depresija:

Kantariona --------7

List od matičnjaka -7

List od ružmarina -6

Ljubice ------------5

List od kadulje ----5

Cvijet od gloga ----5

Stolisnika ---------5

Mjere su u jušnim žlicama


Uzeti 4 čajne žličice mješavine, preliti sa 600 ml vruće vode, ostaviti 45 min poklopljeno, a zatim procijediti, može zasladiti medom (ako nema kontraindikacija).

Podijeliti u 3 dnevne doze i piti.


Uz ovo, jesti što više svježeg kupusa, jesti bijelu rotkvu, ciklu, grašak, crni luk, poriluk, bademe, šljive, narandže, urme, što više limuna...



Kantarionom se mogu liječiti neuroze i nervoze. Njime se liječi nesanica, poremećaji spavanja, osjećaj malaksalosti i iscrp­ljenosti. Kantarion se koristi i protiv enuresis nocturna (noćnog mokrenja). Noćno mokrenje spada u tzv. konverzivne neuroze -neuroze dječjeg doba... U formi ulja ublažuje neuralgije, pri če­mu se lokalno utrljava. Utrljavanje u obliku ulja, u travaricama (ljekovitim rakijama) se koristi i kod reume, gihta i svih stanja povreda, istegnuća, otoka, krvnih podljeva.

KANTARIONOVO ULJE

Pravi se tako što se 50 gr (ovisno o porijeklu biljke) svježih cvjetova kantariona prelije do vrha flaše od 1 lit maslinovim ili nekim drugim jestivim uljem. Flaša se dobro zatvori i izloži suncu tokom 6 nedjelja. Približna praktična mjera je, da se flaša od 1. litre napuni do trećine svježim cvjetovima, a zatim se dopunjava uljem do vrha... Nakon 6 nedjelja stvori se crvena masa, istisne se preostali sadržaj iz cvjetova, i ulje je spremno za upotrebu. Ovo ulje se može lokalno utrljavati i kod glavobolja.

Ono zbog čega je kantarion posebno popularan u narodu je njegova primjena u liječenju rana, posjekotina, natučenosti, zagnojenja kože, opekotina, hemoroida, jer u svom sastavu ima fitoncide - antibiotske tvari. Njegovom primjenom za ove svrhe, posebno u formi kantarionovog ulja pos­tižu se odlični rezultati jer eterična ulja sa fitoncidima djeluju umirujuće. Kantarionom se smanjuje pojava sekreta i sluzi u plući­ma, a zbog odličnog regenerativnog efekta na sluzokožu dišnih putova, nalazi primjenu kod kroničnih plućnih oboljenja, kao i kod astme - slabeći tendenciju ka grčevima dišnih organa.

ULJE II - sitno se sasjeckaju svježi listovi i cvjetovi; napuni se boca i zalije maslinovim , uljem ili uljem od uljane repice; ostavi se na suncu 3-4 tjedna, iscijedi se, boca se zamota tamnim papirom i stavi na tamno i hladno mjesto. To je izvanredan lijek za vanjsku i unutarnju primjenu. Opisano ulje rabi se i za liječenje rana na maternici i grčeva za vrijeme menstruacije. Pije se 3 x dnevno po 1 velika žlica, a istovremeno se stavljaju od njega i tamponi.

To je ulje najbolji lijek protiv sunčanih opekotina dobivenih na moru ili u planini. Njime se masiraju bolna reumatična mjesta, a istovremeno se pije i čaj od kantariona.

ČAJ - 2 čajne žličice biljke preliju sa jednom šalicom vruće vode i ostavi da čaj stoji 20 min, poklopljen. Nakon toga se procijedi. Ako se upotrebljava za stomačne tegobe čaj se ne sladi, za probleme sa disanjem se zasladi medom (na koji ne postoji alergija, ako je ovaj problem prisutan).


Čaj II - 2 čajne žličice suhe biljke dodamo u 1/4 1 hladne vode, pustimo da zakipi i nakon 2-3 minute proci­jedimo. Pije se 2-3 puta dnevno po 1 šalica.



ČAJNA MJEŠAVINA - 2 dijela kantariona i po 1 dio stolisnika i ptičjeg dvornika: 2 žlice ove mješavine prelije se s 1 litrom vrele vode i nakon 3 minute se procijedi.

Popije se tijekom dana topao, nakon 3 tjedna načini se pauza od 1 tjedna i po potrebi se terapija ponovi. To je izvanredno djelotvoran čaj, liječi plućne bolesti, upalu mjehura i bubrega, mokrenje u krevetu, zaraznu žuticu, histeriju, neuralgiju, nesanicu i druge nervne smetnje.


NUSPOJAVE

Dugotrajna interna primjena kantariona u obliku čaja ili ulja može dovesti do preosjetljivosti kože na sunce i na nastanak opekotina, posebno kod ljudi nježnije i svjetlije puti. Osobe koje kantarion interno unose u organizam trebaju izbjegavati duže izlaganja suncu, naročito u ljetnim mjesecima.



Članak o kantarionu za Biljnu ljekarnu pripremio i prenio iz knjige Fitoterapija od Dr. Z. Nikolića,
Lakky, 15,06.2008